Rade Šerbedžija, iz intervjua za nedeljnik ''NIN'', 16.4.2020.
Mi smo već dugo zarobljenici u našim malim sigurnim kavezima, u kojima nas hrane mrvicama za preživljavanje, a pojmovi slobode, demokratije i ravnopravnosti odavno su nepoznanice u našim životima i puka uteha za bezazlene duše
Knjige je zavoleo u dečačkim danima. Broj filmova u kojima je glumio odavno je trocifren. Bio je po svetu, nigde i svugde, od Like preko Vinkovaca, Zagreba i Beograda do prostranih bulevara „grada anđela“ i obala Santa Monike. Kada vreme na tren stane, ima pesmu za nas, da nas malo razgali. Beleži veliki broj pozorišnih uloga, ali posebno uživa igrajući kralja Lira na daskama koje život znače. Učio je studente da zauzmu pravilan stav o sadašnjosti i budućnosti, jer se od prošlosti ne živi. O prošlosti pak, Jugoslaviji, Holivudu, umetnosti, ali i o tome kako vidi svet nakon ove globalne pandemije, glumac Rade Šerbedžija govori za NIN.
Kako provodite vreme u izolaciji s obzirom na to da spadate, kako kažu lekari, u visokorizičnu grupu građana?
Ako ljekari tako kažu, treba im vjerovati. Napokon, ima u tom prirodnom odabiru mogućih žrtava neke božanske pravde. Pa i red je da virus napada nas starije, jer na mlađima svijet ostaje. Kako provodim vrijeme? Naučio sam ja na povremene samoće snimajući filmove po dalekim krajevima svijeta, a opet i genetika mi ide u prilog. Moj otac Danilo je živio 104 godine. Od toga 18 godina potpuno sam u jednom malom stanu u Beogradu, u totalnoj samoizolaciji.
A ja, eto, čitam knjige, gledam filmove na TV-u jer sporta nema i otvorio sam konačno svoju pravu fejsbuk-stranicu, pa snimam poeziju i puštam to našim ljudima da slušaju u ovim teškim vremenima gdje su osuđeni da ostanu kod kuće.
Autor: Dejana Vukadinović
Opširnije u štampanom izdanju NIN-a od 16.4.2020.
