ANTE TOMIĆ - U Zagorju, na izvoru rijeke Krapine, Drele neće ratovati, a nije ni prije



Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju'', 24.6.2020.

Dogodilo vam se katkad zacijelo da vam je u misli, neočekivano i niotkud, došla nekakva blesava pjesma sa Splitskog festivala otprije milijun godina, nekakva vam se besmislena brojalica ili radijska reklama prišuljala nečujno kao koronavirus i sasvim vas zaokupila. Čitav dan je se niste mogli otresti. Neurološkoj znanosti ostat će vječna zagonetka mračni zakuci mozga gdje se čuva to mentalno smeće, i zašto se sjećate rime "Nije vino, nije voda, to je Traubisoda", a zaboravljate godišnjicu braka?

Nešto takvo intelektualno inferiorno, vrijedno svakog prijezira, slaboumna rugalica koja sasvim promašuje humorističku namjeru, zaskočilo me je u petak dok sam na ovome mjestu čitao tekst Ivice Ivaniševića o nositelju liste Domovinskog pokreta u trećoj izbornoj jedinici. Da vam to krenem pjevati, devedeset devetero od stotinu vas ne bi znalo o čemu je riječ, blage veze ne biste imali otkud su stihovi "U Zagorju na izvoru rijeke Krapine/ Opali smo ispod stola od graševine", osim što biste s razlogom pretpostavili da se to nekako tiče Marka Perkovića Thompsona i njegovog besmrtnog hita.

Dakle, negdje početkom rata debeljuškasti komedijaš Davor Dretar Drele, u to doba poznat i po estradnom pseudonimu Dreletronic, snimio je parodiju jedine autentične ratničke pjesme "Bojna Čavoglave". Pod naslovom "Čavel v glavi" izvrnuo je naopako poznati borbeni poklič, poziv na žrtvovanje i junačku smrt za jedinu i vječnu Hrvatsku i pretvorio je u nešto potpuno suprotno, u slavlje neobuzdanog hedonizma, žderanja i lokanja. Thompson, kalašnjikov i zbrojevku zamijenio je odojkom, puricom, orahnjačom, makovnjačom i buhtljicom i nakon svega se čak napio kao krmak.

Urnebesna je epizoda dokumentirana, možete je naći na YouTube​u. Pogledajte svakako taj kratki klip, ako ni zbog čega drugoga, a onda kao ne osobito čest slučaj da jedan hrvatski muž, vojni obveznik, može crno na bijelo, i tonom i slikom odgovoriti na pitanje svih pitanja: gdje je bio devedeset prve? Da ne duljimo, trenutku kad je domovina krvarila, Davor Dretar, za prijatelje Drele ili Dreletronic, ako pjesma ne laže, onesviješten od alkohola hrkao je na podu gostionice.

Istina, ni Miroslav Škoro, šef njegove stranke, takozvanog Domovinskog pokreta, neće nas zadiviti svojim ratnim putem, samoprijegornom borbom za našu stvar u pensilvanijskoj pozadini, dvanaest do osamnaest sati leta od prve linije bojišta, ali Dreletronic je ipak nenadmašan. To kako je on blaženo rasterećen od domoljubnog ushita, ravnodušan za braniteljsko junaštvo i žrtvu, bezbrižan za sudbinu Lijepe naše, upravo je očaravajuće. Da su svi tada bili kao pjevač manje poznatog glazbenog broja "Čavel v glavi", četnički vojvoda Vojislav Šešelj danas bi vjerojatno pijuckao dobro ohlađeno bijelo vino zamišljeno gledajući more s terase svoje kuće iznad magistrale u Karlobagu.

Pustite sebi Dreletronicovu pjesmu, uputit ću vas ponovno, da shvatite kako nema beznadnih slučajeva. Ako ste ikada sumnjali u svoje hrvatstvo, ako vas je mučilo da niste dovoljno dali za svoj narod i svoju zemlju, ako vas je bilo sram da ste se skrivali u podrumu dok su se Vukovarci goloruki bacali na tenkove na Trpinjskoj cesti, opustite se, još se možete nacionalno ostvariti, pa i osuđivati one koji se nisu ostvarili.

Ovih dana, vidite, svatko može biti Hrvat. Uopće nije važno gdje ste bili devedeset prve. Ne treba vam biti neugodno ako ste prdili u kauč u Pennsylvaniji ili lokali u zagorskoj birtiji. Domoljubni je ugled vrlo pristupačan, na sezonskom sniženju, za svačiji džep. Pogledate li samo liste Domovinskog pokreta, gomile škora, peternela, hasanbegovića, dreletronica i sličnih "heroja, ne zločinaca" s nula dana i u borbenom i u neborbenom sektoru, vidjet ćete kako to zaista nije ništa osobito. Da poželite, mogli biste i vi biti na njihovom mjestu, pa još i nesmiljeniji ustaša. Kad skontate kakvi su danas žestoki, ljuti, tabasco Hrvati, ne ide vam u glavu kakvi su oni blaži, koji mrava ne bi zgazili.