ANTE TOMIĆ - Svaki put se zabezeknem kad pogledam eksponate o slavljeničkoj vožnji, izložbu o Vlaku slobode napravio je neki zločinački genij



Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju'', 16.9.2020.

Teško je katkad vjerovati da Split vodi netko s diplomom povijesti umjetnosti. Da imamo gradonačelnika koji možda ne zna sve što treba znati o ekonomiji, gradnji, prometu, zdravstvu i drugome što se traži za upravljanje gradom, ali je izvanredno upućen u antičku i ranokršćansku arhitekturu, u renesansu, barok, secesiju, art déco, cijelu baštinu taj ima, takoreći, u malom prstu.

Kako bismo inače objasnili da on svakodnevno prolazi kroz središte grada, kroz samo srce zaštićene povijesne jezgre, preko Pjace, a pogled mu se ne diže iznad visine očiju. Ili, ako koji put i pogleda gore, čini se da nema nikakvih prigovora, savršeno mu je prihvatljivo da je stara Vijećnica, građena između četrnaestog i devetnaestog stoljeća, u nedavnoj obnovi nešto narasla, na vrhu je dozidana tradicionalnim materijalom, izvornim neogotičkim ytong blokovima.

ZAVIČAJNA ZBIRKA

Vidjeli smo ga zatim u galeriji Muzeja grada, na otvorenju nečega što se odvažno nazvalo izložba o Vlaku slobode, a što bi mnogo prikladnije bilo nazvati pizdarija. To nešto, kako god ga imenovali, čini se kao djelo nekoga tko nikad u životu nije bio ni u kakvom muzeju, čak ni sa školom, u osmom razredu, u zavičajnoj zbirci u svome selu.

Mišljenja smo kako bi gradonačelnik Krstulović Opara, koji je jednom i sam bio šef jednog muzeja, ako ništa drugo, morao opreznije birati društvene zgode koje će uveličati svojom prisutnošću.

Prošlo je više od mjeseca otkad su ti predmeti i dokumenati stavljeni na uvid građanstvu na križanju Marulićeve i Dioklecijanove ulice, ali ja ih se svejedno ne mogu nasititi. Prođem ujutro, hodajući s Pazara na kavu, pa se zaustavim iza stakla, naprosto ne vjerujući što se u nas drži znamenitošću koju valja sačuvati za pokoljenja koja dolaze.

Ako se možda i nećemo složiti je li vrijedno obilježavati Tuđmanovo putovanje vlakom nakon Oluje, mišljenja nam se razilaze oko povijesnog značenja slavljeničke vožnje preko Karlovca, Gospića i Knina, dvoumimo se treba li šampanjac, Zlatne dukate i ozarenu Nadu Šurjak pamtiti do kraja svijeta ili što prije prepustiti zaboravu, izložba u Muzeju grada većim je dijelom, po svim mjerilima, upravo sramotno bezvezna.

Kad, na primjer, vidite dječiji model vlaka, modru željezničarsku uniformu na plastičnoj lutki i pročitate, kao bogzna kakvu rijetkost, da su “izložene svečane bijele rukavice koje su šef kolodvora Karlovac Dragutin Duić i šef kolodvora Knin Marko Gugo nosili prigodom svečanog dolaska i ispraćaja vlaka”, u prvi trenutak ne kontate da je to ozbiljno. Pomislite da se netko ruga. Netko s demonskim smislom za šalu, učini vam se, izvadio je par konobarskih bijelih rukavica samo da bi napravio sprdnju i s veličanstvenom vojnoredarstvenom akcijom općenito i s pokojnim predsjednikom pojedinačno.

GUSLAR I OLUJA

No, to je još mila majka, shvaćate, kad svrnete pogled na staklo i nađete da pjesmu narodnog pjesnika, valjda nekakvog guslara, koji je na dugo i široko, u dvadesetak strofa opisao cijelo putovanje slavnog vlaka. Donosim tek dvije, kako su napisane, bez ikakvih intervencija, od slova do slova na izlogu ugledne kulturne ustanove:

Nakon četri godine dana
Split dočeka svog Expres Marjana
Prije Marjan a sad Vlak Slobode
Iz Zagreba prema Splitu ode

Sa njim kreće sva hrvatska vlada
Frano Tuđman njen poglavar sada
U vlaku je i petsto putnika
Među njima dosta umjetnika

“Ma, ovo nije istina. Ovo ne može biti”, šapućem zabezeknuto sam za sebe svako jutro hodajući sa spizom od Pazara na kavu u Getu. Izložbu o Vlaku slobode morao je napraviti nekakav zločinački genij. Kao što zacijelo znate, ja nisam osobit Hrvat. Dapače, često neukusno i preko svake razumne mjere ismijavam domoljube, čestite hadezeovce, branitelje i Crkvu, ali u svome pokvarenom srbokomunističkom umu i nastranoj mržnji svega što je hrvatsko vjerojatno se ni drogiran ne bih usudio ovako divljački rugati našim svetinjama. Pa, zbilja, guslar da hvali Oluju, kakva je samo to podlost! Stavili su pjesmu na izlog samo da bi tkogod zločesto upitao, ako i Hrvati vole guslare, u čemu je zapravo bio njihov problem s Milom Martićem?