Piše Milenko Vasović: Vučić u Miloševićevim cipelama



Milenko Vasović, kolumna za portal Nova.rs

Sam, bez saveznika, prijatelja i savetnika. I bez plana. Da ironija bude veća jedino mu mogu pomoći oni koji su na Svetog Jovana doneli svilen gajtan u Beograd. Aktuelni predsednik Srbije uspeo je za desetak godina vladavine da zatvori krug i sebe dovede u identičnu poziciju u kojoj je bio i Slobodan Milošević. Uzmi ili ostavi, to je jedina opcija.

Taj predlog dogovora s Kosovom koji se nudi njemu i Srbiji čini se kao najlošiji do sada. A po starom srpskom običaju takva ponuda obično bude i prihvaćena. Nevolja je samo što ceh plaća sirotinja.

Trenutno najmoćniji Srbin sve radi kao Milošević, koketira sa „ruskom šubarom“, obmanjuje birače, gleda kako se njegovi saradnici bogate i predstavlja se kao jedini zaštitnik srpstva. Odlučuje o svemu i kao kakav bacač kladiva, vitla državom bez obzira gde će kladivo pasti. Važno je da on ostane na nogama.

Izgradio je i kult vođe kao bivši mesija iz Požarevca, njegovi ga se plaše, protivnici ga preziru, a mnogi drugi mu se podsmevaju. Arogancija i samovolja ne mogu dati drugačiji rezultat.

Gde mu je sad gospodin Bler, gde je Guzenbaur, gde je Gerhard Šreder koji mu je govorio na predizbornom mitingu? Gde je frau Merkel, nekada su se brojali sastanci sa njom. Ima ona iskustva mogla bi da pošalje poruku. Sa nasmejanim Makronom smo bili gotovo, pa bliski. I?

A tovariš Vladimir, koliko smo se ono puta sa njim videli – i to smo brojali. E, brojanje je brojanje, a sir je za pare. Putin se verovatno negde u sauni smeška na pomisao šta se dešava momku sa Trampove hoklice. Poleće soko pa nisko pade, ostao je samo onaj Zajed šta nas jaše preko Beograda na vodi.

Tako je i sa komšilukom. Sa Podgoricom hladno, sa Sarajevom zategnuto, sa Zagrebom u sukobu. Prijatelj Erdogan naoružava Prištinu, drug Rama agituje za Kosovo, Orban nije baš na glasu… I ko nam je ostao od prijatelja – vođo naš? Da nije Si Đi Ping? Nešto mi govori da će Kina i Rusija biti uzdržane kada bude na dnevnom redu prijem Kosova u UN. Zbog svojih interesa, razume se.

A koga predsednik Srbije, što se kaže, ima kod kuće? Ima li jak savetnički tim. Nema, jer je on takav kapacitet da mu savetnici i ne trebaju. Njemu treba potrčko da donese fasciklu iz kola i grešnici da ih ponižava pred kamerama.

Ima li iko u Vladi Srbije s kim bi se konsultova, s kim bi podelio muku, od koga bi nešto naučio. Imaju li ti članovi Vlade neke svoje kontakte po svetu? Na primer Mona i Irena, ili gospođica Brnabić? Šta mu kažu koalicioni partneri, drugovi Vulin i Krkobabić. A da li njemu iko, išta sme da kaže? Njemu koji saradnicima u lice sruči: „Ološu niko za vas ne bi čuo da nije mene“.

Napredni šahista kanda ne namerava da ponovi Miloševićevu grešku i uđe u sukob sa Zapadom. No, to samo po sebi nije dovoljno, treba se odupreti interesima Udbe i moskovske braće. I mafijaškom okruženju.

Samo da narod u Srbiji razume, gubimo Kosovo, ali dobićemo litijum. Spremite se za bušotine.