BORIS DEŽULOVIĆ - Tko je Turud?



Boris Dežulović, kolumna za portal N1

– "Rekapitular Dragi osobno - 5.250. Mario K - 3.885, Mili - 6.445, Jozef - 5.500, Turud - 1.800. Ovo su VPC cijene i treba dodati PDV. Javi tvrtkicu, lp. ŽV" - naglas je s komada papira pročitao potpredsjednik Vlade Branko Bačić.

– Šta je to? – podigao je desnu obrvu Andrej Plenković.

– Maloprije sam dobio. SMS poruka koju je USKOK pronašao u mobitelu Dragana Kovačevića, navodno je priložena optužnici protiv njega, kao dokaz mita i korupcije.

– Mito i korupcija? – držao je Plenković podignutu obrvu.

– Da. Riječ je o cijenama nekakvih odijela koje je Kovačević prije pet-šest godina kupovao kod Željka Vidakovića i poklanjao uokolo. ŽV je Željko Vidaković.

– To sam shvatio. I kakve to veze ima s nama?

– “Mili” i “Jozef”, kojima je Kovačević platio odijela, to su Milijan Vaso Brkić i brat mu Jozo…

– Kažem, kakve veze to ima s nama? – podigao je glas premijer Plenković.

– …a Mario K – nastavio je Bačić, pa strogo pogledao tipa što je sjedio do Plenkovića – to je Mario Kapulica.

– Fak! Mario, jel to točno? – okrenuo se premijer svom savjetniku.

– Trebalo mi je odijelo – slegnuo je ramenima Kapulica. – Za konvenciju Zajednice utemeljitelja HDZ-a.

– Dobro, to ćemo riješiti kasnije – prostrijelio ga je pogledom premijer. – A tko je taj zadnji, kako si rekao, Irud?

– Turud – ispravio ga je Bačić. – To još ne znamo.

– Turud, Turud – glasno se zamislio Plenković. – Jesi li siguran da piše “Turud”? Da nije Todor? Todorić? Ili Trudeau? Justin Trudeau?

– Ne, ne, baš Turud.

– Turud, Turud – ponavljao je sad i Mario Kapulica, praveći se da grozničavo razmišlja.

– Turud, Turud – i dalje je naglas razmišljao premijer, pa se naglo trgnuo. – Dobro, ostavimo sad tog Turuda i ajmo na ono zbog čega smo se sastali. Dakle, državni odvjetnik. Ja predlažem da naš kandidat bude Ivan Turudić. Ima li tko protiv?

Tako je, da skratim, na sjednici Predsjedništva HDZ-a prošlog tjedna odlučeno kako će kandidat vladajuće stranke za glavnog državnog odvjetnika biti Ivan Turudić. Tko je pak tajanstveni “Turud” iz optužnice protiv Dragana Kovačevića, ostala je jedna od najintrigantnijih neriješenih enigmi iz debelih ljetopisa hrvatskog organiziranog kriminala.

Dugo se, eto, mislilo da je najveći hrvatski misterij dvadeset prvog stoljeća zagonetni “AP” iz prepiske između hadezeovskih heroina Josipe Rimac i Gabrijele Žalac. Prije točno godinu dana, koncem siječnja 2023., sjetit ćete se, cijela je Hrvatska jednako lupala glavom pokušavajući dokučiti tko je “AP” iz njihovih inkriminirajućih poruka, tajanstveni hrvatski Keyser Söze koji je znao za cijelu operaciju s onim skandalozno preplaćenim softverom. Okrugla godina, eto, prošla je otada, a ni DORH, ni USKOK, ni sam Andrej Plenković nisu niti milimetar bliže rješenju zagonetke zvane AP.

A već je pred izludjelu naciju postavljena nova.

Tko je dakle “Turud” iz SMS poruke kojom USKOK dokazuje da je Dragan Kovačević baš poput Zdravka Mamića skupim odijelima kupovao političare i suce? Nitko ne zna. Turud, Turud, lupa glavama cijela Hrvatska, Turud, Turud, lupaju glavama na sastanku Vladinog povjerenstva za izbor kandidata za državnog odvjetnika, Turud, Turud, lupaju glavama u Državom odvjetništvu.

Turud. Jebo ih Turud.

– Znam! Turudija! Austrougarski časnik Stanislav Turudija, zapovjednik Druge bojne Dvadeset druge pješačke pukovnije na Soči! – lupio se onda po čelu Tomo Medved. – Čitao ja u “Hrvatskom vojniku”.

– Tako je, Turudija! Bio je i onaj Bogdan Turudija, što je igrao sa Šekularcem i Santračem u OFK Beogradu – sjetio se i Davor Božinović. – Turudija danas živi u Rijeci. Shvaćate, Kovačević-JANAF-Rijeka. Nema tko drugi biti. Turudija. I još Srbin.

I tako cijelo vrijeme. Identitet misterioznog “Turuda” iz optužnice protiv Dragana Kovačevića potpuno je zaokupio naciju, zasjenivši čak i izbor kontroverznog suca Ivana Turudića kao HDZ-ovog kandidata za glavnog državnog odvjetnika. Nitko tako više i ne spominje Turudića i njegove bezbrojne skandale i afere, ni Turudićevo blisko prijateljstvo i kavice sa Zdravkom Mamićem, ni njegovo prijateljstvo i kavice s Josipom Rimac iz “afere softver”, ni prijateljstva i kavice s Draganom Kovačevićem iz “afere odijela”: svi govore samo o misterioznom Turudu i nagađaju tko bi to mogao biti.

Koliko je daleko cijela stvar odmakla, govori i sve glasnija teza po kojoj je zagonetku s “Turudom” zapravo podmetnuo HDZ, kako bi se skrenula pažnja javnosti s izbora teško kompromitiranog HDZ-ovog suca Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.

Analitičari stoga smatraju kako će upravo “enigma Turud” biti prvi ozbiljni test glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Ne, jasno, zbog toga što bi u zemlji, u kojoj se kriminal mjeri milijardama, “Turudov” mito s dvjesto pedeset eura vrijednim odijelom bilo osobito teškim kriminalom, već zbog toga što možda – ili očito – iza svega stoji nešto mnogo ozbiljnije: novi državni odvjetnik morat će se dobro potruditi da otkloni sumnje kako je afera s korumpiranim “Turudom” konstruirana da se javnosti skrene pažnja s korumpiranog Turudića. U protivnom, teško da će Turudić ikoga uvjeriti kako kao HDZ-ov čovjek ne štiti zagonetnog HDZ-ovog “Turuda”.

– Ukratko, gospodo – završit će tako Ivan Turudić svoj prvi sastanak s ljudima iz Ureda za suzbijanje korupcije i

organiziranog kriminala – od vas tražim da ostavite sve čime se bavite, i posvetite se samo tome, kako smo rekli…?

– Turudu.

– E, njemu. Što je Turud, tko je Turud, gdje je Turud, Turudovo ime i prezime, adresa, OIB, sve. Ne zvao se ja Turudić ako ne otkrijem tko je Turud!

– Turud, Turud – čut će se onda mrmorenje u sali za sastanke.

– Razmislite, možda je strana riječ – sugerirat će Turudić – a možda je i skraćenica.

– Turud na estonskom znači “tržište” – pokazat će jedan mlađi iz USKOK-a mobitel s Google Translateom.

– Eto, sad već imamo nešto!

– Možda su to cijene odijela u Estoniji? – nastavit će mladić.

– Znam! Turud je Turudić! – skočit će u to drugi jedan iz USKOK-a. – Ivan Turudić!

– Ivan Turudić?! Tko je Ivan Turudić? – pitat će Ivan Turudić.

– Don Ivan Turudić, bogati, onaj mostarski svećenik koji je prije mjesec-dva objavio knjigu “Biskup Perić i međugorski fenomen”. Vatikanski agent koji sumlja u našu Gospu, tko drugi?

– Jako dobro – zadovoljno će na to Turudić. – Jako dobro. Koja bi onda bila veza don Ivana Turudića s Kovačevićem?

– To je lako. Ivan Turudić istražuje Gospu iz Međugorja, Gospi u Međugorju prvi susjed je Zdravko Mamić, Mamić je prijatelj bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Kolinda je bliska s Jakovom Kitarovićem, Jakov je za vrijeme karantene dolazio u klub Dragana Kovačevića, a Kovačević je platio odijelo za Turuda.

– Turuda? – trgnut će se Turudić. – Tko je sad Turud?

– Samo to još ne znamo.

– Turud… – glasno se zamislio državni odvjetnik. – Jesi li siguran da je Turud? Da nije Todor? Todorić? Ili Trudeau? Justin Trudeau?

– Ne, ne, baš Turud.

– Turud, Turud – i dalje je naglas razmišljao Ivan Turudić, pa se naglo trgnuo. – Dobro, ostavimo sad to i ajmo na ono zbog čega smo se sastali. Dakle, poruka iz Kovačevićevog mobitela. Tko je “Turud”?