Đokić poručio u obraćanju sa terase Rektorata: Možete da uzmete resivere i kompjutere, ali ne možete istinu



Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić obratio se okupljenima sa balkona Rektorata, rekavši da su pripadnici UKP-a ušli u ovu zgradu bez prethodnog objašnjenja i poručio da vlast želi Univerzitet na kolenima, ali da slika ovog dana nije policija u Rektoratu, nego studenti ispred njega.

Đokić je naveo da su pripadnici UKP-a uzeli resivere, pretresali prostorije i tražili dokumenta i da su došli da ponize i da svakom profesoru, studentu i građaninu da kažu "vidite šta se desi onima koji ne ćute".

Jedna mlada žena je poginula u četvrtak, tragedija koja zaslužuje nezavisnu i temeljnu istragu, rekao je on i dodao da je Beogradski univerzitet pružio saradnju, a umesto toga dobili su, rekao je, političku radnju pred kamerama.

Rektor Đokić je dodao da risiveri u Rektoratu ne sadrže nikakve relevantne informacije za smrt studentkinje na Filozofskom fakultetu i da to svi znaju. Poenta je da rektor bude pod istragom, a Univerzitet na kolenima, poručio je on.

"Ta slika je namenjena vama", rekao je on okupljenim građanima.

Tokom govora građani su uzvikivali poruke podrške rektoru Đokiću, poput "Ne damo rektora", a Đokić je poručio da ne može da se "pretrese savest građana".

Studenti su ispred Rektorata došli jer znaju šta se dešava, jer je ovo njihov Univerzitet i jer se ne boje, naveo je on.

"To je prava slika ovog dana, ne policija u Rektoratu, nego studenti ispred njega", poručio je on.

Đokić je poručio da mogu da uzmu risivere i kompjutere, ali ne mogu da uzmu istinu.

On je napomenuo da niko nije odgovarao za smrt šesnaestoro ljudi u Novom Sadu, dodavši da se vlast ne plaši kriminala, nego se plaši obrazovanja.

Okupljenima je i poručio da su stajali na mrazu i na ulici i da su im govorili da će odustati i da su teroristi, talibani, a sada šalju policiju na njihov Univerzitet.

Naveo je i da ova vlast ne može ništa da kontroliše, a da Univerzitet ne stoji uspravno jer ima zidove, nego jer ima studente i građane koji se ne boje.

Đokić je podvukao je da UB poštuje vladavinu prava i podržava pravičnu istragu, ali da ono što se danas desilo nema nikakve veze sa istragom.

Rektor je dodao da ova vlast ne napada Univerzitet jer su učinili nešto loše, nego jer su učinili nešto dobro. "Stali smo uz studente, stali smo uz istinu, stali smo uz Srbiju! I to ćemo nastaviti da radimo sa resiverima ili bez njih. U znanju je moć!", tim rečima je Đokić završio svoj govor sa balkona Kapetan Mišinog zdanja uz povike okupljenih građana kojma se rektor Univerziteta u Beogradu nekoliko puta poklonio.

Autor: Vojin Radovanović
Izvor: Insajder.net

Boris Dežulović: Nećete u Čavoglave, nisu ni zmije!



Nećete u Čavoglave, nisu ni zmije! (mali ilustrirani vodič kroz pjesmaricu Marka Perkovića)

Boris Dežulović, kolumna za portal N1, 27.1.2026.

"Kaže jedna moja pjesma, 'Sve će nepravde jednom nestati, ostat će u pjesmi, u priči. Ispričavam se svima koje je taj moj montažni objekt ugrozio i kojima sam time nanio duševne boli."

Tako Marko Perković Thompson u ironičnoj objavi na društvenim mrežama komentira odluku Državnog inspektorata o uklanjanju dva objekta koje je bespravno podigao na svom imanju u rodnim Čavoglavama. Pa u istom ironijskom ključu nastavlja: "Ispričavam se pticama, vjevericama, zmijama i mravima što sam im oduzeo njihov komoditet i obećavam da ću im zasaditi duplo više grmlja, trave i šikare koja im je oduzeta. Ispričavam se kiši, vjetru a i rosi kojima sam oduzeo tih dvjestotinjak kvadrata da se spuste na to velebno prostranstvo. Ispričavam se suncu kojemu sam oduzeo pravo da baca sjaj na to mjesto, a i Mjesecu, jer sam mu zaklonio zagarantirani prostor."

E sad.

Kad se trubadur iz Čavoglava ironično ispričava pticama, zmijama, kiši i vjetru što im je svojim ilegalnim objektima "oduzeo dvjestotinjak kvadrata velebnog prostranstva", kad se sarkastično ispričava suncu i Mjesecu što im je "zaklonio zagarantirani prostor", jesu li to iste one ptice zmije, grmlje, trave, šikare, kiše, vjetrovi, rose, sunce i Mjesec od kojih je popularni trubadur ispisao cijeli svoj pjesnički opus?

Evo, metnimo, ptice.

Jesu li ptice kojima je ironično "oduzeo komoditet" iste one iz "Rose", "zapjevale ptice u daljini", ili one iz "Preskočene crte", "gdje to još ljude ptice bude"? Jesu li to one iz "Samo je ljubav tajna dvaju svjetova", "hoće li još zvijezde nebo kititi,/ kao ptice tu se gnijezditi?", ili one iz "Iza devet sela", tamo "gdje se zvijezde/ kao ptice gnijezde"? Je li to jedna od onih iz "Drage", u kojoj "ostavit će ptica jato", ona "moja ptica malena" iz "Zašto baš nju", ili možda ona "ptica pjevalica" iz "Ej, haj, pjesme naše"?

I koje točno ptice? Jesu li to, nemam pojma, golubovi, recimo oni iz pjesme "Dobrodošli", "neka nebom lete golubovi mira", ili iz pjesme "Bijeli golubovi", gdje je "palo golubova jato,/ a bili su za dom spremni"? Je li to onaj iz "Pijem, dušo", "ne varaj me sa golubom u rukama,/ sloboda je stvorena u mukama", ili ona iz "Ravnoteže", "pjesmo moja, golubice mira"?

Ili su laste? Možda laste iz "Gena kamenih", "vratile sе kući laste"? Ili guske, iz "Nema predaje", "dobivamo političke pljuske,/ vodaju nas kao male guske"? Ili slavuji, iz "Zaustavi se, vjetre", gdje "veseli slavuji pjevaju u zoru"? Ili grdelini, oni iz "Ka bez duše", "ne pivajte, grdelini,/ moja draga spava"? Ili ipak vrane, iz pjesme "Dobrodošli", gdje "nebom lete šišmiši i vrane,/ al' je soko za njih previsoko"?

Da, jebem ti, sokolovi.

Jesu li to oni sokolovi iz "Oluje", "pjevaj sokole, pjesmu slobode", ili iz "Nema predaje", "gdje ste sada, sokolovi, obranimo snove"? Jesu li to oni iz "Kralja Tomislava", u kojoj "sivi soko kliče", ili oni iz "Tamo gdje su moji korijeni", "nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari,/ i sinove sokolove da nam podari"? Je li to onaj iz "Uvijek vjerni tebi", "neka soko leti", ili jedan od onih iz "Rose", "zaustila zemlja tvoje ime,/ spavaju mi u njoj sokoli"? Ili onaj "Iza devet sela", "kad zapiva sokol"?

Onda zmije.

Jesu li zmije iz Thompsonova dvorišta iste kao ona što je ga je ujela u pjesmi "Zmija me za srce ugrizla", ili kao ona "Ljuta guja", u kojoj "ujest će ga ljuta guja, ko se takne mog dragulja"? Je li to ona iz pjesme "Zašto si se okomila na me", "ti si ljuta zmija, seko", ili jedna od onih iz "Ne pitaj mene", "al' se barem nismo kao zmije krili", ili možda ona iz "Maranathe", "satri zmiju, zmaja paklenoga"? Je li to poskok iz "Zagore", gdje su "poskok, čovik, vuk i vila", ili onaj iz "Čelebića i Rujana", gdje "ugrist će te poskok iz kamena svakog"?

Pa ono, kako pjesnik reče, grmlje, trave i šikare.

Je li šikara koju će popularni pjevač vratiti na mjesto svojih bespravnih objekata ona iz "Dive Grabovčeve", "gdje iz kamena raste cvijeće", ili ona iz pjesme "Tamo gdje su moji korijeni", "jutro mi nosi miris smilja gorskoga"? Je li to poljsko cvijeće iz "Samo je ljubav tajna dvaju svjetova", "kao cvijet u polju/ medju bijelim brezama", ili grm divljih ruža iz "Dan dolazi", "kada divlje ruže procvjetaju"?

Je li to trnje iz "Bog i Hrvati", kad Svemogući "vodi svoj narod kroz trnje i led", ili ono iz "Uvijek vjerni tebi", "kako trnje bode/ na putu do slobode"? Je li to drača iz "Zašto si se okomila na me", u kojoj "moju je dušu uhvatilo trnje", ili ona iz "Ne boj se", u kojoj "život je staza i trnja i cvijeća"? Je li to ona trava iz "Moj Ivane", u kojoj se ne zna "čija j' ono livada, čija j' ono trava", ili iz "Dan dolazi", "zbogom nebo plavo/ i mog doma rosna travo"?

Onda kiša.

Je li to kiša iz "Početka", gdje "kiše padaju, polja rađaju", ili ona iz "Ostavio sam te, draga", "prokleta je ova kiša"? Je li to ona iz "Potonut ću", "dok kiše putuju", ili ona iz "Bosne", u kojoj "k'o da nije dosta snjegova i kiša"? Je li to ona iz "Ljutu travu na ljutu ranu", "pričale su kiše,/ za ljubav se gine, zbog Hrvatske diše", ili ona iz "Ne boj se", "ti ne boj se sine vjetra ni kiše"?

Eh da, vjetar.

Kojemu je točno vjetru popularni pjevač "oduzeo velebno prostranstvo", onome slavnom s Dinare, "zaustavi se vjetre, pita bi te nešto", ili onome iz "Tamo gdje su moji korijeni", u kojoj "bio sam k'o divlji vjetar"? Je li to onaj iz "Bosne", gdje "vjetar nosi glas", onaj iz "Zapali vatru", u kojoj "hridine i more oduvijek se bore/ kako vjetar puše, jedan drugog ruše", ili onaj iz "Sine moj", "i tebe će tući vjetrovi razni"? Ili su to možda neki drugi, recimo oni iz "Ne pitaj mene", u kojoj "vjetrovi sada neki drugi pušu"? Možda bura, kao u "Ima nešto vrjednije od zlata", gdje "sve je više tužnih bura i oluja", ili u "Zagori", gdje "plavo nebo očisti bura", ili u "Čelebićima i Rujanima", gdje "sledit će te bura s Cincara hladnog"?

Onda rosa.

Je li rosa kojoj je Thompson "oduzeo dvjestotinjak kvadrata" ona iz istoimene pjesme, "rosa sad te pokriva", ili ona iz "Duvanjskog polja", gdje "rose Evanđelja klice mu topile"? Je li to rosa iz "Pukni puško", gdje "novu rosu zorom da ne vidim", ona iz "Ostavio sam te, draga", "k'o rosa s tužnog cvijeta", ili ipak ona iz "Poljubi me", "kao rosa san, kao sunce dan"?

Da, sunce.

Kojemu je to suncu trubadur iz Čavoglava "oduzeo pravo da baca sjaj", onome suncu iz "Rose", gdje "ostavlja me sunce, ostavlja,/ nema zore, nema dana", ili onome iz pjesme "Bog i Hrvati", gdje je "prosulo sunce čudesni sjaj"? Je li to možda sunce iz "Tamo gdje su moji korijeni", u kojoj "podiglo se sunce i toplinu prosipa", ili iz "Ljute guje", "malo sunca usred tame"? Je li to ono iz "Bosne", "tamo gdje sunce putuje", iz "Stari se", gdje "iza nas zlatno sunce sja", ili iz "Neću izdat ja Boga nikada" - "neću gasit sunce koje s neba sja"? Je li ono iz "Zeleno je bilo polje", "zlatno sunce iznad nas", ili možda iz "Ustani iz sjene", "ovo je tvoja zemlja, tvoga sunca sjaj"?

I na kraju, jasno, Mjesec.

Je li Mjesec kojemu je naš Marko "zaklonio zagarantirani prostor" isti onaj Mjesec iz "Pukni puško", "ej, Mjeseče, sva si moja nada", ili onaj iz "Potonut ću", "nije Mjesec samo za se"? Je li onaj iz "Poljubi me", "skinut ću ti zvijezdu visoko s neba, /pitat ću i Mjesec nek' mi da još jednu", ili onaj iz "Ne pitaj mene", "pobjeć će i Mjesec, suviše sam snio"? Je li onaj iz "Lipe Kaje", "dok se Mjesec nebom zlati", ili onaj iz "Zmija me za srce ugrizla", kako ono, "mjesečina svu noć tražila"?

Ptice i zmije, trava i šikara, kiša, vjetar i rosa, sunce i Mjesec, zavičaj i Domovina: čitajući Thompsonovu ironičnu objavu na društvenim mrežama, ja sam onako na prvu, majke mi, pomislio da je najnoviji njegov hit. Kao što, uostalom, i sam u reče u objavi, "kaže jedna moja pjesma, 'ostat će u pjesmi, u priči'". Recimo onoj, sad ću po sjećanju, "a meni tako dođe nakon čaše vina/ da ga pitam jel' to i tvoja domovina": treba li, naime - to mene zanima - u tom ironijskom ključu čitati onda i cjelokupnu Thompsonovu impresivnu domoljubnu kajdanku? Je li se on u stvari svih ovih godina samo ironično zajebavao s Hrvatima?

Je li se siromah samo uplašio da dušmani ne prijave kako ne živi na toj adresi, jer - kao u pjesmi "Život" - "mladost je takva pa te žarko ponese,/ i srce ti nema stalne adrese"? Pa da policiji zapjeva kako je "mlad i gladan pobjede/ odlučio izgradit dom i pustit korijene"? Je li taj "montažni objekt" dom za koji je Marko spreman?

Čudo je, kako vidite, ironijski ključ. Recimo, pjesma "Dolazak Hrvata: na koju je svetu katastarsku česticu Marko mislio i koliko je točno "kvadrata velebnog prostranstva" tražio kad je pjevao, "dajte mi komad zemlje svete,/ zemlja je i mati i dijete"? Đavo će znati. Jer - sad ste tek shvatili pjesmu "Zapali vatru" - "dušu kad ti uzme, pusti te na miru,/ sustav je Sotona u sivome šeširu".

A za taj sotonski ekosustav Marko ima jasnu poruku: "Sunce, kišo, vjetre, travo, ptice i zmije,/ nećete u Čavoglave, niste ni prije!"

Evo rešenja: Žoca u opoziciju



Draža Petrović, kolumna za portal N1

Kada su košarkaša Kevina Pantera pitali kako sarađuje sa Željkom Obradovićem, on je rekao da ta cela situacija nije strašna kao što izgleda na prvi pogled.

"On nije lud, samo mnogo psuje!", kazao je Panter, svedok iz prve ruke.

"Način na koji se izražava jeste čudan", objasnio je Panter. „Ali ako se fokusirate samo na to, onda ste gotovi. Morate da se fokusirate na to šta on priča. On vam samo govori da budete ono što jeste”, rekao je košarkaš kad su ga baš tako pitali - kako, bre, Kevine, keve ti, ti sa Žocom?

Željko Obradović zvani Žoc mnogo se dere, osobito na tajmautima, odlično, tečno i izražajno psuje, kako na engleskom, tako i na maternjem, mada je teranje u materinu, kažu neka istraživanja, bolje na maternjem.

Ima po internetu ona scena kada Žoc na tajmautu, dok je trenirao Fenerbahče, psuje članove ekipe poimence, ali da se neko ne bi osetio zapostavljeno u tom psovanju, na početku je uzviknuo: „F-ck you everybody!“, prethodno im objasnivši da oni možda misle da su dobri momci, ali u svojim očima („In your eyes, you are good guys”), mada nisu nikako dobri momci, faktički ne valjaju ništa.

To je bio govor u rangu majora Gavrilovića, samo što major Gavrilović u zvaničnoj verziji nije uopšte psovao.

I svi košarkaši, velike svetske zvezde, ćutali su dok im jednom po jednom u faci zajapureni razjareni Čačanin u lice urlao: „F-ck you“ i „Shame on you“.

Da stvar bude bolja, sve vreme tajmauta na razglasu hale, u pozadini snimka, išla je pesma Stivija Vondera „I just called to say I love you” iliti - pozvao sam te samo da ti kažem da te volim - što je davalo poseban šmek Žocovim povicima „F-ck you...“, i „F-ck you everybody“... Žocu čak i pesma ume da se namesti kada psuje.

Za razliku od Žoca koji javno, pred milionskim auditorijumom Evrolige, iskreno i autentično psuje igrače i sve što mu se nađe u vidokrugu, Vučić voli ono potuljeno maltretiranje i šikaniranje bližnjeg svog, onu seljačku varijantu kinjenja stranačkih funkcionera - od Drobnjaka pa do Malog - koje nikome nije simpatično, sem nekom biraču, takođe potuljenom liku koji voli da gleda tu specijalnu vrstu iživljavanja u direktnom prenosu Informera i Pinka. Nekako, to deluje kao kad najjači mangup maltretira slabije od sebe i uživa u takvoj vrsti sadizma, ali, što je najgore, i okolni mazohisti uživaju u svom mazohizmu.

Vučić istina ne psuje, nikada ga niko nije čuo da psuje, pa bi neki njegov saradnik, da ima hrabrosti, sigurno izjavio nešto obrnuto od Kevina Pantera kada bi ga pitali: „Kako ti, keve ti, sa Vučićem?“

I ne bi rekao: „On nije lud, samo mnogo psuje!“, već: „On uopšte ne psuje, samo je mnogo lud!“.

Te bi možda trebalo razmisliti da Žoc, sad kada mu ne ide sa Partizanom, možda pokuša da malo preuzme srpsku opoziciju i uradi nešto s njom. A samim tim i sa nama.

Njih ima više od dvanaest i nisu čak ni toliko loši kako ih predstavljaju, ali im treba neki Čačanin koji sve oko sebe tera u tri lepe, i to radi sa jednim određenim stilom koji može biti simpatičan širokim narodnim masama naviknutim da gledaju to džibersko maltretiranje Drobnjaka, Martinovića i ostalih koji su prihvatili da glume bokserski džak za velikog vođu.

Ovako, okupiš opoziciju, kažeš im: „F-ck you everybody!“, i možda krene nešto na bolje.

Uostalom, treba se setiti da je Peti oktobar i uspeo tek kada su Čačani, predvođeni jednim Čačaninom koji psuje čak i bolje od Žoca, tog jutra krenuli Ibarskom magistralom ka Beogradu i usput prevrnuli i bacili u jarak svaki kamion i šleper, u vidu režimskih barikada, na koji su naišli.

A svakom kordonu policije na koji su naišli, obučeni prikladno za jednu revoluciju, u šuškave šarene trenerke, rekli su: „F-ck you everybody“ i stigli na kraju do Beograda neočešani, neizgužvani, kao da nisu usput prevrtali šlepere u jarak kraj Ibarske, pa je iste večeri Milošević odlepršao na đubrište istorije.

Efekat Čačak je očigledno bitan. A i energija protiv Vučića treba malko da se menja. I ovde je red da neko počne da psuje sve koji su zaslužili, jer što bi rekao Kevin Panter: „Način na koji se izražava jeste čudan. Ali ako se fokusirate samo na to, onda ste gotovi. Morate da se fokusirate na to šta on priča. On vam samo govori da budete ono što jeste!“.

Tako da Žocu odmah treba ponuditi jednogodišnji ugovor sa srpskom opozicijom, ajd i to da pokušamo. Mi zvezdaši naravno, možda tu osetimo izvesnu nelagodu, ali što bi rekli, preživećemo i to, jer, braćo i sestre, Srbija je u pitanju!

Tako da psovke, braćo, psovke, a ne zvona i praporci.

Bilježnica Robija K: Slučaj Bombiša



Viktor Ivančić, Peščanik.net, 25.11.2025.

Bilježnica Robija K. 

Mi obitelj smo za vikend bili kod mog dide na Šolti. Mama je za obid kuvala manistru sa bobom i bižima. Dida je rekao: „Moran poć!“ Mama je pitala: „Di ćeš sad? Brzo će bit ručak!“ Dida je rekao: „Iden čas u partizane! Vratiću se za uru vrimena!“ Mama je zakolutačila sa očima. Ja sam uletijo: „Mogu li ja sa tobon, dida?“ Dida je rekao: „Pre si ti mali za u partizane! Nisi još dorasta ni za kurira!“ Ja sam se rascmoljijo: „A pliiiiiiz, dida!“ Dida je rekao: „Aj okej! Uzmi oni buketić gerbera iz moje sobe, pa gibamo!“

Ja i dida i onaj njegov frend barba Tonino smo stajali isprid spomenika. Na spomeniku je bijo neki vojnik sa bombom u ispruženoj ruki. Dida je meni rekao: „To ti je naš Bombiša!“ Barba Tonino je rekao: „Već priko seandes godina pokušava itnit bombu i ne polazi mu za rukon!“ Dida je rekao: „A nanišanija je drito na zgradu općine! Jesi ubra?“ Ja sam rekao: „Ubra san!“ Barba Tonino je rekao: „Ali ne odustaje! Čelična volja!“ Dida je rekao: „Odnosno mramorna!“

Barba Tonino je rekao: „Ajmo mi stavit cviće, da nan Bombiša uredan dočeka praznik!“ Ja sam pitao: „Koji praznik?“ Dida je rekao: „Unukiću, ako ne znaš koji je praznik dvajsdeveti novembra, časna rič ću te isti sekund poslat doma! A nije isključeno ni daš popit trisku!“ Ja sam rekao: „Ma naravski da znan, dida! Samo san te brumava!“ Dida je rekao: „Okej, okej! Neću te sad poć ispitivat da ne padnen u komu i očaj!“

Onda je Bombiša rekao: „Tonino, oš me molinte počešat ispod livog kolina? Svrbi me zapopizdit, patin se od sinoć!“ Mi smo najprvo piljili u njega sa čudilom. Onda je barba Tonino dignijo štap i pitao je: „Ovde?“ Bombiša je rekao: „E tu, tu… malo desno, malo desno… e tooooooooo… Ajme fala ti ka bogu!“ Barba Tonino je rekao: „Sve za revoluciju!“

Bombiša je pitao: „A koji van je ovo smišni pijonir?“ Dida je rekao: „To ti je moj unuk! Doveja san ga da malo vidi i ono šta ne uči u školi!“ Bombiša je mene pitao: „Momak, bil ti kad porasteš volija postat ka Tompson ili ka Ivica Šerfezi?“ Ja sam pitao: „Ko je Ivica Šerfezi?“ Dida je rekao: „Eto, o tome ti ja pričan! Zaboravlja se slavna prošlost! Sj-bali su cile generacije!“

Barba Tonino je pitao: „A šta je kod tebe novo, Bombiša?“ Bombiša je rekao: „A šta da ti kažen, sinoć mi se neki kremple popiša pod postamenat!“ Dida je rekao: „N bava kua? Koji je to?“ Bombiša je rekao: „Nisan ga pripozna u mraku! Tija san mu spustit ovu bombu na ćivericu! Al nisan uspija!“ Barba Tonino je rekao: „Popišat se pod spomenik palon borcu… To mora bit neki teški ustaša!“ Bombiša je rekao: „Pri bi reka da je bija pijan ka letva!“ Barba Tonino je rekao: „Pijani ustaša! Najgora kombinacija!“

Dida je rekao: „E znaš šta, kad ga uvatimo, bogami će taj platit laštru! A sutra ćemo Tonino i ja oko tebe rastegnit žicu pod visokin naponom!“ Barba Tonino je rekao: „Tako je! Iljadu volti i nek sprži gubu!“ Dida je rekao: „Pa da vidimo ko će se onda doć pišat po svetinjama!“ Bombiša je rekao: „Ma nemoš me stavit u žicu, j-bemu sveca! Osjeća bi se ka u Aušvicu!“ Dida je rekao: „U ovoj zemlji se i inače osjećaš ka u Aušvicu!“ Bombiša je rekao: „A nemoš tako! Ipak imamo slobodnu Hrvacku!“

Dida i barba Tonino su gledali u Bombišu sa žešćim ošamutom. Prvo su oni oba šutili. Onda je barba Tonino pitao: „Šta ti to znači, Bombiša?“ Bombiša je rekao: „Juče mi je navratila delegacija iz općine, pa su mi objasnili one stvari oko Blajburga! Onu stravu, jezu i užas…“ Dida je pitao: „Koji užas, j-bate?“ Bombiša je rekao: „Srića da san poginija na Sutjesci, pa nisan mora sudjelovat u toj sramoti! Inače bi se živ izija!“ Barba Tonino je podviknijo: „Bombiša, jesi ti pri sebi?!“

Bombiša je rekao: „A i ovo šta se izmišlja da je u Jasenovcu postoja neki neki logor, to mi je isto bolesno!“ Dida je podviknijo: „Ma šta ti je bolesno, j-ben te u glavu?!“ Bombiša je rekao: „Srića živa da mi je delegacija iz općine otvorila oči! Molinte lipo, vlast otvori dom kulture i hotel sa četri zvjezdice, a komunjare posli izmisle spiku da je tu bija logor smrti! Pa jel to način?“ Dida je okrenijo se prema barba Toninu: „Ja ovo više ne mogu slušat!“ Barba Tonino je rekao: „Ni ja! Da mogu dobavit sa šćapon, sad bi mu odvrnija oni osigurač od bombe, da odleti u pizdu materinu!“

Dida je rekao: „Ajmo mi skupit ove gerbere i odnit ih pokojnin ženama na grob! Da ne ostanu kod ovog seronje!“ Barba Tonino je rekao: „Ajmo!“ Onda sam ja pokupijo buketiće. Onda smo mi pošli na groblje kod pokojne bake i tete Jakice od barba Tonina. Dida je rekao: „Nemoš virovat, čoviče! I spomenicima su oprali mozak!“ Barba Tonino je rekao: „Propaganda se širi u zastrašujućin razmjerima!“ Dida je rekao: „Prvo su sj-bali dicu i omladinu, pritvorili su ji u crnokošuljaše, a saće i poginuli partizani poć u ustaše!“

Onda je moja mama drmnila didu po ramenu: „Aj budi se, čako! Gotov je obid!“ Dida je skočijo se iz kušina: „Srceliti irudovo!“ Mama je pitala: „Šta je bilo? Al si štagod grubo sanja?“ Dida je protrljao oči: „Srića da si me probudila, j-bate! Sanja san da nas je Bombiša izda!“ Mama je pitala: „Ko je Bombiša?“ Tata je provirijo iza vrata i rekao je: „Normalno da halucimira kad se sinoć u Bepovoj konobi nalija ka maca!“ Dida je rekao: „Čovik u mojin godinama ima pravo na čašicu više!“ Tata je rekao: „Čašicu više? Nisi zna za se, čoviče božji! Doveja te doma Špiro iz pandurije sa patrolnin kolima! I tebe i Tonina! Kaže da vas je lovija po mistu ka gaštrapane!“

Dida je ustao se i rekao je: „Pre san ja star, zete, da bi mi ti drža pridike! Gledaj svoja posla!“ Mama je rekla: „A stvarno si pretjera, čako! Nisi zna di si, j-baga jarac! Skinija si jaketu i iša je spremit u frižider!“ Dida je rekao: „Aj dosta više sa pilanom! Ako se ja u ovin godinama želin oblokat, oblokaću se! Pogotovo kad iman Špira iz pandurije za ličnog šofera! Šta mi drugo i preostaje kraj ovakve familije!“ Tata je rekao: „Kužin ja da se čovik obloče! Al ić se u tom stanju pišat pod spomenik palom borcu…“