Policija maltretirala Milivojeviće

Prenosimo sa portala dnevnog lista ''Danas''
Piše: Nenad Kovačević 

Porodica Milomira Milivojevića (25), radnika fabrike „Milan Blagojević – Namenska“ u Lučanima, koji je preminuo nakon eksplozije baruta u toj fabrici 14. jula 2017. godine, i dalje trpi pritiske, uvrede i progon lokalnih moćnika i predstavnika državnih organa, samo zato što ne odustaje od namere da se otkriju okolnosti te tragedije.

Osim Milomira (25), u toj nesreći je poginuo i Milojko Ignjatović (55).

Za tragediju su optuženi Radoš Milovanović (76), pukovnik u penziji i dugogodišnji direktor lučanske fabrike, kao i dvojica fabričkih rukovodilaca – Vladimir Lončarević i Tomo Stojić. Suđenje, koje nije završeno, počelo je u Osnovnom sudu u Ivanjici, 3. oktobra prošle godine, kada su se radnici te državne fabrike okupili ispred suda da podrže direktora, a deo njih je vređao oca, majku i sestru poginulog Milomira.

Porodica svedoči o tome da je za tri godine pretrpela različite pritiske – od toga da im je direktor lučanske fabrike nudio imovinsku korist da odustanu od insistiranja da se otkriju detalji tragedije, o čemu postoji tonski snimak, do tužbi koje je direktor podnosio protiv Milovana Milivojevića, oca, i Mirjane Milivojević, sestre poginulog radnika, zbog uvrede časti i ugleda, ali ih je sud oslobodio krivice.

Najnoviji pritisak dogodio se 8. aprila u 18,15 časova, kada je Mirjanu i njene roditelje – Nelu i Milovana, zaustavila patrola lučanske policije.

Oni su se, sa dva automobila, vraćali kući iz malinjaka i imali su dozvole za kretanje tokom policijskog časa koje im je, radi obavljanja poljoprivrednih radova, izdalo Ministarstvo poljoprivrede.

Mirjana, koja dozvolu za kretanje poseduje i po drugom osnovu, jer kao medicinska sestra radi u smenama u Domu zdravlja u Čačku, u šta su policajci mogli da se uvere, svedoči da su ona i njena majka doživele „uvrede i maltretiranje bezobraznim, bahatim i neprofesionalnim ponašanjem Marije Pantelić i Nikole Paunovića, policajaca u Policijskoj stanici u Lučanima“.

Kaže da ne zna identitet trećeg policajca, jer se on udaljio od službenog vozila, i da na njegovo ponašanje nema primedbi, jer sa njim nije komunicirala.

Mirjana dodaje da se policajka Pantelić, u trenutku kontrole, „oglasila sirenom iz službenog automobila i na taj način pozvala kolegu Paunovića da joj donese njenu ličnu kartu“. Nakon što je pozvala policijsku stanicu, policajka joj je rekla da ih nema u evidenciji lica kojima je dozvoljeno kretanje za vreme policijskog časa i da joj kretanje nije dozvoljeno.

– Prema meni se ponašala vrlo neprofesionalno i sa omalovažavanjem. Rekla mi je:“Ponašaj se kao da te nisam zaustavila, kao da ništa nije bilo, kao da te nisam ni videla, ni zaustavila. I „Panekspres“ je podneo zahtev za 70 radnika, a dobio je odobrenje samo za 30 radnika“, svedoči Mirjana. Ona pretpostavlja da je policajka spomenula „Panekspres“ jer je bliska rođaka vlasnika te firme koja je, kako ističe, bez dozvole, u lučanskoj vojnoj fabrici izgradila objekat koji nije imao upotrebnu dozvolu i u kome se dogodila tragedija pre tri godine.

Prekršajni sud u Čačku je odbacio policijske prijave i Mirjanu i Nelu oslobodio krivice, utvrdivši da obe poseduju potrebne dozvole, a Mirjana je najavila da će podneti tužbe protiv lučanskih policajaca.

Instrukcije jače od zakona

Da je policija podnela prijavu protiv nje i njene majke, Mirjana je saznala sutradan, kada su obe pozvane da dođu u lučansku policiju, odakle su sprovedene u čačanski Prekršajni sud. U sudu su zatekle policajce i, kako svedoči, policajka Pantelić joj je prišla i pravdala se da „nije znala za zakon po kome postupa i da je dobila drugačije instrukcije“.