BORIS DEŽULOVIĆ - Glupa Hrvatska



Boris Dežulović, kolumna za tjednik ''Novosti''

Ima taj neki thetoptens.com, internetski sajt koji poziva posjetitelje da biraju deset najnečega, od deset najboljih gitarista u povijesti do deset najgorih stvari koje je ikad napravio Timmy Turner iz "Fairly OddParentsa". Ne pitajte me, nemam pojma o čemu je riječ, ne znam ni tko je Timmy Turner ni što je "Fairly OddParents", niti je to sad važno.

Prije dvije godine – zato vam ovo ustvari pričam – taj je portal raspisao izbor deset najglupljih država na svijetu, i Hrvati su se našli smrtno uvrjeđeni kad je naslovom "The Dumbest Country in the World" uvjerljivom većinom glasova ovjenčana Republika Hrvatska. I to ispred drugoplasiranih favoriziranih Sjedinjenih Država, te Sjeverne Koreje na trećem i – što je posebno zaboljelo Hrvate – glupe Srbije tek na četvrtom mjestu. Tako nam je, eto, svijet zahvalio što smo mu dali kravatu za vezivanje oko vrata, svjetskog prvaka u mlaćenju ljudi u kavezu za kokoši i aplikaciju za naručivanje cijepljenja protiv koronavirusa.

Izbor je, naravno, bio glup – taman za prvo mjesto među deset najglupljih internetskih top-ten ljestvica – iako ideja nije bila tako glupa. Ako, naime, i ne postoje glupi i pametni narodi, itekako postoje glupe države. Samo što najgluplju među njima ne biraju glupi ljudi. A izbor za najgluplju državu na TopTensu pretvorio se u uobičajeni virtualni rat Hrvata i Srba, kao kad se ono nedavno na širokoj internetskoj tundri ocjenjivao film "Dara iz Jasenovca". Nisu Hrvati ništa gluplji od Srba, samo ih ima manje.

Što, naime, uopće znači glupa država?

Recimo to ovako: zamislite neku malu i ponosnu državu koja je u Drugom svjetskom ratu imala marionetski nacistički režim, ali i masovni, autentični narodni pokret otpora, štoviše prvi i najmasovniji u cijeloj okupiranoj Europi, s kojim se upisala u pobjednike u najstrašnijem ratu u historiji ljudskog roda. Jeste? Vrlo dobro. Sad zamislite da se takva jedna mala i ponosna država pedeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, pedeset godina nakon Hitlerova samoubojstva, kapitulacije nacizma i Nürnberškog suda – kao članica kontinentalne unije koja je u međuvremenu cijela uspostavljena i uređena na ostavštini pobjede u tom ratu – ničim izazvana, čak i bez ikakve računice, iznenada upisala u poražene: bilo bi, složit ćete se, posve legitimno govoriti o rijetko glupoj državi. Možda zaista najglupljoj na cijelom svijetu.

Glupost države je institucionalizirana glupost. Recimo: kad neka institucija sa sjeverne polutke zaključi kako je globalno zatopljenje dobra stvar jer će živjeti u turističkom raju s tropskom klimom, u normalnoj državi to je zajebancija iz stand-up komedije "Ain't Your Mama's Heat Wave", koju u sklopu kampanje podizanja društvene svijesti o klimatskim promjenama organizira American University's Center for Media and Social Impact. U glupoj državi, međutim, to je mrtva ozbiljna teza iz mrtvog ozbiljnog znanstvenog rada "Utjecaj klimatskih promjena na turističke tijekove: primjer Republike Hrvatske", u kojemu dvije profesorice Fakulteta za menadžment u turizmu, pomoću mrtvih ozbiljnih grafikona paralelnog rasta prosječne temperature i broja gostiju, mrtve ozbiljne dokazuju kako "porast temperature, iako se većinom spominju negativne posljedice klimatskih promjena, pozitivno utječe na zemlje u razvoju kao što je Hrvatska, a koje svoj razvitak jednim dijelom temelje na turizmu".

Ili ovako: u balkanskim kulturama glupost se mjeri razumijevanjem viceva, a nulta referenca je tradicionalni glupi Bosanac Mujo koji ne shvaća poantu. Mujina domovina Bosna i Hercegovina, međutim, u izboru TopTensa nije ušla čak ni u prvih deset, završivši na katastrofalnom osamnaestom mjestu. Ne kažem, i u Bosni i Hercegovini, kao uostalom svugdje, može se dogoditi da Mujo ne razumije vic, ali da vic ne shvati službena država, to nije zabilježeno. Nije, jasno, stvar u tome da države imaju smisla za humor – nijedna nema – već u tome da države dobro znaju što ste htjeli reći: nije stoga država glupa kad se ne smije vicu, već kad ga zaista ne shvati. Tek kad bi postojala neka država koja službeno nije shvatila vic, bilo bi posve legitimno govoriti o rijetko glupoj državi. Možda, rekoh, zaista najglupljoj na cijelom svijetu.

Prije nekoliko dana, na primjer, ovršen je račun tvrtke NewsBar Empire d.o.o, i tako je završio vic o hrvatskoj državi, satiri i Velimiru Bujancu, uglednom hrvatskom neonacistu pravomoćnom osuđenom zbog plaćanja prostitutki kokainom. Prije šest godina, ako je netko možda zaboravio kako vic uopće počinje, satiričari iz NewsBara na svom su portalu objavili zajebanciju kako je "hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog četrdeset četiri milijuna eura": Sturmführer Bujanec mrtav ih je ozbiljan tužio s tvrdnjom kako je "cijeli članak netočan" – kako nije točno da je "hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina" i kako nije točno da je "vijest o zapljeni tisuću kilograma najfinijeg kolumbijskog bijelog praha bila previše za velikog Hrvata sa slabim srcem Velimira Bujanca" – a časni općinski sud, dakle hrvatska država, nakon toga je mrtva ozbiljna dva puta odlučila kako je NewsBarova satira lažna vijest, dakle kleveta, presudivši na koncu Sturmführeru Bujancu dvanaest tisuća kuna odštete s pripadajućim šestogodišnjim kamatama.

Kako je sutkinja časnog suda – dakle hrvatska država – shvatila vic, "navodi koje je tuženik u spornom članku iznio ne samo da su netočni i neistiniti, nego se istima svjesno i bezobzirno vrijeđa i kleveće tužitelja": hrvatska je država, naime, "temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdila da su činjenice i događaji koji se spominju u spornom članku izmišljeni od strane novinara tuženika, dakle da nisu točni i istiniti".

Naravno da nisu točni i istiniti, zaboga, to je NewsBar, to je satira, pokušavate onda objasniti hrvatskoj državi, nesigurno se osvrćući oko sebe tražeći skrivenu kameru: na portalu NewsBara, uostalom, izrijekom piše kako su sve njihove vijesti izmišljene! Da, ali! – na to će mrtva ozbiljna hrvatska država – "to što NewsBar u svojim uvjetima korištenja ističe kako su sve objavljene vijesti izmišljene, nije dovoljno, jer to ne znaju svi njegovi korisnici".

Je li moguće biti toliko glup, pitate se vi. Pa satira, dakle vic, upravo je po definiciji – kako ono – "izmišljene vijesti"! Ne: "satira predstavlja ismijavanje konkretnih, postojećih anomalija u društvu, dakle ismijavanje stvarnih činjenica i događaja, a ne izmišljenih", mrtva ozbiljna podučava nas onda u obrazloženju svoje odluke hrvatska država.

U redu, recimo da je tako, uozbiljit ćete se sada i vi, jer vam postaje jasno da s hrvatskom državom nema zajebancije i vica, i da joj ga treba objasniti polako i strpljivo: Velimir Bujanec na istom je tom sudu od iste te države pravomoćno osuđen zbog plaćanja prostitutke kokainom, pa je cijeli vic s Bujancem i kokainom vrlo "konkretna postojeća anomalija u društvu", odnosno, kako ste ono rekli, da: "stvarna činjenica i događaj".

Točno, ali! – trijumfalno će zaključiti mrtva ozbiljna hrvatska država: "To što je za Velimira Bujanca napisano da je povezan sa zapljenom velike količine droge (...) predstavlja tvrdnju koja može izazvati javnu osudu i prijezir, te mu nanijeti štetu."

Nakon čega ćete, jasno, dignuti ruke, predati se i zvati konobara da vam naplati – sve sa zateznim kamatama – jer vam je jasno da imate posla s rijetko glupom državom. Možda zaista najglupljom na svijetu.

Za koju godinu, uostalom, Hrvati će se tako opet naći smrtno uvrijeđeni kad neki bjelosvjetski internetski sajt, neki thetoptens.com, ili još bolje, echr.coe.int, web-stranica Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, objavi kako je Republika Hrvatska dužna nekim satiričarima isplatiti toliko i toliko hiljada eura plus zatezne kamate, jer je mrtva ozbiljna presudila kako je satira lažna vijest i kleveta.

I opet će Republika Hrvatska ispasti najgluplja država na svijetu.

"Samo su svemir i ljudska glupost beskonačni; s tim da za svemir nisam siguran", slavna je rečenica koju pripisuju Albertu Einsteinu. Samo su smrt i glupost Republike Hrvatske konačni, neopozivi i pravomoćni – na to ćete vi.

S tim da, jasno, za smrt niste sigurni.