Ružičasta mrlja


Stefan Slavković, tekst za nedeljnik ''NIN'', 14.5.2020.

Prilog za biografiju v. d. dekana Filološkog fakulteta

Ružičasta mrlja

Sve i da se na sajtu Filološkog fakulteta nije pojavio nijedan sporni logo, spisak nespornih nepočinstava Ljiljane Marković trebalo bi da bude dovoljno ubedljiv da v. d. dekana ostane bez posla

Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu će od sledeće školske godine u svojim prostorijama vršiti ozonizaciju krvi, i to po bagatelnim cenama. Usluga će biti besplatna za one studente koji na kolokvijumima i ispitima prođu lošije no što su želeli. Budući profesori jezika i književnosti, budući bibliotekari, lingvisti i književni kritičari će još tokom osnovnih studija imati obezbeđenu praksu na televiziji Pink. Po sticanju diplome će ih čekati radna mesta u kreativnim timovima rijaliti programa. Treba to sve osmisliti. Sa studija – u studije, ljubaznošću medijskog magnata, medicinskog vizionara i nekada solidnog fank i rok basiste Željka Mitrovića, danas poznatijeg po umetničkom imenu DJ Žeks.

Ako ovo zvuči malo ili nimalo verovatno, to je zato što jeste tako. Ali, do prošle sedmice, tačnije do 5. maja, neverovatno je bilo i da na sajtu prestižne visokoškolske ustanove posetioce dočeka logo RTV Pink. Pa se ipak desilo.

O istom trošku je bio postavljen i snimak gostovanja v. d. dekana Filološkog fakulteta Ljiljane Marković na ovoj televiziji, tokom kojeg je govorila o održavanju nastave na daljinu. Postavljeni su i linkovi, kao i još nekoliko vesti koje se tiču Filološkog fakulteta i uopšte studiranja na daljinu – na sajtu Večernjih novosti, N1, RTS, što ne predstavlja nikakav problem.

Pink je, međutim, dobio reklamu. Skoro sigurno je bila besplatna, osim ako česta gostovanja v. d. dekana Filološkog fakulteta ne protumačimo kao svojevrsnu trgovinu uticajem. Izgleda da joj ne smeta što je na sajtu ove televizije ponekad najavljuju kao dekanku Filozofskog, a ne Filološkog fakulteta.

Ako je reklama bila finansijski naplaćena, ne postoji dovoljno dobro objašnjenje zašto bi se bilo koja medijska kuća reklamirala na sajtu državnog fakulteta.

Činjenica da Pink predstavlja simbol vulgarnog, čulno parališućeg iživljavanja nad javnom sferom, i da, kao takav, proizvodi vrlo primamljiv sadržaj, zaseban je par polemičkih rukava.

Prema članu 26 Zakona o oglašavanju, „oglašavanje u školi, predškolskoj ustanovi ili drugoj ustanovi namenjenoj deci ili maloletnicima nije dozvoljeno, osim ako služi zaštiti opšteg interesa… kao i vaspitnoj, obrazovnoj i sportskoj delatnosti“. Iako zakon u ovom kontekstu ne pominje visokoškolske ustanove, verovatno jer zakonodavci polažu izvesne nade u kritičko rasuđivanje budućih akademskih građana, upadljivo je da RTV Pink ne ispunjava navedene parametre za oglašavanje.

Sve i da se na sajtu Filološkog fakulteta nije pojavio nijedan sporni logo, spisak nespornih nepočinstava Ljiljane Marković trebalo bi da bude dovoljno ubedljiv da v. d. dekana ostane bez posla i da rukovođenje fakultetom prepusti nekome s čistijom radnom biografijom. Ne bi bio problem naći takvu osobu. Osim možda u Pinku.

Ne treba, uostalom, zaboraviti da je Etički odbor Univerziteta u Beogradu 21. februara izrekao javnu opomenu Ljiljani Marković zbog kršenja Kodeksa profesionalne etike. Budući da u članu 65, stavu 4 Statuta Univerziteta u Beogradu stoji da „dekan ne može biti lice… koje je prekršilo kodeks profesionalne etike“, jasno je da Ljiljana Marković više ne bi trebalo da rukovodi nekom visokoškolskom ustanovom. Pa opet, eno je, na Pinku, govori o funkcionisanju Filološkog fakulteta u uslovima pandemije.

Javna opomena je izrečena po nekoliko tačaka: istovremeno je obavljala funkciju dekana i funkciju odbornika Skupštine grada Beograda na listi SNS, iako Statut UB, u čijem je donošenju učestvovala, to eksplicitno zabranjuje; istovremeno je obavljala funkciju dekana i funkciju prodekana za finansije i v. d. upravnika Odseka za finansijsko i materijalno poslovanje, za koje vreme je nekolicini najbližih saradnika dodeljivala višemilionska neto primanja; falsifikovala je odluku Nastavno-naučnog veća; nije usvojila novi Statut Filološkog fakulteta koji bi bio usaglašen sa novim Statutom UB; i tako dalje.

Povrh svega, plagirala je i autoplagirala radove, prisvajala je tuđi intelektualni rad i u zvaničnoj bibliografiji, u međuvremenu uklonjenoj sa sajta fakulteta, navodila knjige koje je doslovno nemoguće naći.

Sa sajta je nakon reakcije zaposlenih na Filološkom fakultetu uklonjena i ružičasta mrlja, sigurno ne najveća u radnoj biografiji v. d. dekana Ljiljane Marković.