Slučaj Rimac – udica za sve


Tihana Tomičić, kolumna za ''Novi list'', 4.6.2020.

Postaje sve manje važno je li Rimac pogodovala nekom C.E.M.P.-u, a sve više se otvara pitanje ima li izvršna vlast kontrolu nad DORH-om i ostalim institucijama koje moraju biti neovisne, te tko će odgovarati za takve sumnje

Premijer Andrej Plenković našao je duhovit moment u cijelom slučaju Rimac i, objašnjavajući kako ona i dalje po zakonu smije koristiti model šest plus šest za svoju dužnosničku plaću, lakonski rekao kako je ona sada na drugoj vrsti »cooling off-a« (hlađenja). U pritvoru. No, slučaj Rimac, koji se poput vjetra širi svim mogućim bivšim i sadašnjim garniturama vlasti, poprima neslućene razmjere, i mogao bi na kraju zahvatiti i bivše i sadašnje dužnosnike, s obzirom na to da su se projekti vjetroelektrana rješavali u cijelom nizu ministarstava, pa čak i u uredu premijera kroz kolateralno sudjelovanje njegove zamjenice šefice kabineta.

No, ono što ovaj slučaj čini mnogo značajnijim od toga da je jedna državna tajnica lobirala za projekt koji je gurala iz svojih privatnih, koruptivnih interesa, jest činjenica da i premijer i predsjednik Republike glasno traže odakle cure informacije o slučaju u medije, a sve se garniralo i nesmotrenim Plenkovićevim pozivom institucijama da isti aršin sa spektakularnim predizbornim uhićenjima primijene i na druge slične slučajeve, poput slučaja EPK u Rijeci.

Postaje sve manje važno je li Rimac pogodovala nekom C.E.M.P.-u, a sve više se otvara pitanje ima li izvršna vlast kontrolu nad DORH-om i ostalim institucijama koje moraju biti neovisne, te tko će odgovarati za takve sumnje.

Na početku ove afere, koja ne traje dugo, svega tjedan dana, opće je mišljenje bilo da se radi o unutarstranačkom ratu u HDZ-u, da je nakon slučaja Ane Karamarko još jedna desna »jastrebica« na tapetu, i da je to predizborni obračun s desnom strujom u stranci, koja je faktički još pobijeđena na unutarstranačkim izborima, ali kako bi rekao stari vic – još pruža otpor.

To je bila i glavna teza oporbe, da izvršna vlast koristi pravosuđe zbog predizbornih potreba, i pranja ruku. Onda su se teorije preokrenule naglavačke, pa se tvrdilo suprotno, da desna struja napada umjerenog Plenkovića, jer je u jednom trenutku glavna meta postao Tomislav Ćorić, jedan od njegovih glavnih suradnika.

Ta je teza imala logike i u trenutku kad su mediji počeli pisati da će kao svjedok na ispitivanje morati ići čak i osoba koja sjedi u Plenkovićevom uredu kao jedna od njegovih glavnih suradnica, zamjenica šefa kabineta, Tena Mišetić.

No, tada, novi obrat – Plenković napada DORH i neovisne pravosudne institucije da spektakularno uhićuju HDZ-ovce, a zanemaruju SDP-ove afere, da bi na kraju premijer izravno napao DORH da informacije o slučaju Rimac cure iz njihovog dvorišta u javnost.

Iako je šefica DORH-a Zlata Hrvoj-Šipek izabrana doslovno zadnji dan ovog saziva Sabora uz veliki blagoslov premijera i HDZ-a, prije tek nešto više od tri tjedna, poput pljuske iz DORH-a sada premijeru stiže prijekoran odgovor, o tome kako podaci mogu curiti i iz niza drugih izvora, s obzirom na to da svi kojih se istraga tiče imaju dokumente s kojima mogu baratati. Na koncu, na sve se očitovao i sam predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je također premijera optužio da se bavi opasnom igrom korištenja pravosudnog aparata u predizborne svrhe.

Kako se i zašto premijer našao u situaciji da se javno sukobljava s DORH-om, pogotovo nakon tvrdnji da je Hrvoj-Šipek upravo njegov izbor?

Zašto si je uoči izbora dopustio sukob s neovisnim institucijama? To je najveća enigma ove afere, koja je čini se izmakla iz kontrole svima koji su je možda i poželjeli uoči izbora: oporbi, jer se pokazuje da su i njihovi ministri u tadašnjoj vladi donosili čudne odluke; premijeru i vladajućoj stranci, jer javno prepucavanje s DORH-om sigurno ne pomaže jačanju autoriteta tih ljudi; riječkom SDP-u, koji se i sam mora pravdati za svoje afere oko EPK-a; desnoj struji HDZ-a, jer ni najzadrtijim Plenkovićevim suparnicima sigurno ne odgovara da su osumnjičene Ana Karamarko i Josipa Rimac; samim institucijama, iz kojih pušta kao iz cjedila; pa čak ni medijima, jer uvijek ispada da netko njima želi manipulirati.

Koga će na kraju otpuhati ovaj vjetar s Dinare, to je doista nemoguće prognozirati. No, s obzirom da na sceni nema onoga tko nije progutao udicu i navukao se na ovaj slučaj, sigurno je da će političkih žrtava afere Rimac na kraju sigurno biti. Tko zna tko će sve na kraju završiti na cooling off-u ili dugotrajnom hlađenju?!