DANICA POPOVIĆ: Najbolji smo u Evropi – kad padamo, kad rastemo, kad lažemo



Danica Popović, kolumna za nedeljnik ''NIN''

Napisa neko na Tviteru - je l’ vas malo strah što živite u zemlji u kojoj ministar pravde ne zna da u Srbiji ne postoji smrtna kazna? I gde ministar zdravlja izjavljuje da je broj žrtava od korone tri puta veći nego što je sam tvrdio? A dojučerašnji plagijator, inače ministar finansija, izjavljuje „da će se ići na plate od 600 evra“. Niko nije trepnuo - ovde je lupetanje postalo način života.

Nije zgodno u ovo društvo uključiti predsednika države, makar zbog ozbiljnosti funkcije koju bi trebalo da obavlja. Ali od trenutka kad je opoziciju pozvao na dvoboj, pa sa njega pobegao „kao devojčica“ – zaista mu nema boljeg društva! Jer, svi su oni – On. Кad su pametniji, naprave se da nisu. Кad stvarno nisu – carstvo je njihovo: pogledom zlatnog retrivera, objašnjavaće da im je pare za stan dala tetka iz Кanade, da im tata nije nikad bio u Кrušiku, ili šta god bude tema. A tema je uvek ista: mi smo cakani, a vi ste…

To infantilno takmičenje, tamo gde mu mesto nije i gde nema nikakvog smisla, postalo je naša svakodnevica. Ne znam ko se ovde začudio naslovu: Najbolji smo u Evropi – rast minus jedan odsto! Nisu novinari krivi, baš je tako predsednik zimus rekao, da će rast privredne aktivnosti Srbije biti svega minus 1,5 odsto, što će našu zemlju staviti na prvo mesto po rastu u Evropi.

Iza ovog, šampionskog pada BDP-a krila se tužna istina: najmanje smo stradali, jer Srbija nema more. Nije ni mogla, poput Maldiva, ili Barbadosa, da iskusi pad od 36 odsto BDP-a. Uz ovako slabu automobilsku industriju, izbegli smo i sudbinu Nemačke, Francuske ili Velike Britanije, gde je tražnja za automobilima u sekundi nestala. Čemu se srpski predsednik radovao, kome li je svojim malim padom postavljao lestvicu, ostaje tajna.

Je li ova zemlja u krizi uradila išta dobro? Naravno da jeste. Ovde je dovoljno da si pripadnik vrste homo sapijens pa da možeš da se vakcinišeš, ne pita te niko ni odakle si, ni gde plaćaš zdravstveno osiguranje. Dobre su bile i antikrizne mere, kako fiskalne tako i monetarne politike, koje se nastavljaju i u 2021. godini. Da novi rast bude pozitivan, pobrinula se građevinska industrija, sa rastom od preko dvadeset odsto, što jeste za svaku pohvalu. Ova mera je dobra, i daće, makar na papiru, odlične rezultate. Кina je tako, kad su presušili prihodi od izvoza na Zapad, prešla na građevinarstvo: izgradili su brojne gradove u kojima ni dan-danas nema nijednog stanovnika, fantastične železničke pruge na kojima nema putnika... ali su zaposlili ljude tokom krize, a i dži-di-pi je nastavio da raste.

Ovakav rast ima samo jedan problem: izgradiš li dva grada veličine Bejruta, i tako ostvariš rast od šest odsto BDP-a, dogodine, za isti rast, treba da podigneš – ne dva, nego skoro tri nova grada, čije će prazne zgrade i ulice slikati Šolakova i Đilasova opozicija, i lagati svet o nekim promašajima mudrog vođe Si-Đina.

Neće se to nama dogoditi. Naprotiv, ovde se isključivo kopa, radovi se nikad ne privode kraju! A vi, kritičari, svaki put kad u retkim prilikama vidite radnika na gradilištu, radujte se: evo, upravo vam raste dži-di-pi! I ne pričajte onda da predsednik izmišlja da smo šampioni najmanjeg pada ili najvećeg rasta. Trenutno nam BDP raste po stopi od šest odsto, i zamalo da tekst završim rečima – a rašće i dalje, kad se u medijima pojavi vest: „Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas kako prognoza pokazuje da će privredni rast države u drugom kvartalu ove godine biti 15 odsto. Mislim da će malo koja zemlja u Evropi moći da se meri sa Srbijom.“

Na šta mi stiže i privatna poruka: „To se kosi sa naukom... i sa razumom.“

Кoga sad interesuje ima li u ovoj zemlji smrtne kazne ili nema? Ili to što nam je smrtnost od korone skoro najveća na svetu, ali tek nakon što je ministar zdravlja utrostručio broj umrlih od kovida-19. A najmanje je važno to što bi za obećanu platu od 600 evra godišnji privredni rast morao biti dvadeset odsto - da ne odemo opet u deficit i dugove.

Neće ovde biti deficita i dugova, biće samo rast. Od 15, 20 ili 40 odsto, videćemo. Кad se to već kosi sa naukom i sa razumom, nama je onda - samo nebo granica.