Boris Dežulović, kolumna za portal N1
Prije koji dan, u petak navečer, srpskoj se naciji na izvanrednoj konferenciji za novinare obratio ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin. Drhtavim glasom ministar je obznanio javnosti kako su "od pripadnika policije jedne zemlje članice Evropske unije dobili informaciju kako organizovana kriminalna grupa pod vodstvom Radoja Zvicera, jednog od vođa zloglasnog Kavačkog klana, priprema atentat na predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića".
Čitateljima koji slabije prate prilike u prijateljskoj Srbiji učinit će se ova vijest strašna i dramatična, ali tamo su već odavno navikli na te stvari. „Izvanredne konferencije za novinare“ s operativnim saznanjima o planiranom atentatu na srpskog predsjednika samo se tako zovu: te su konferencije u stvari sve samo ne „izvanredne“, one su, naprotiv, vrlo „redne“: ekskluzivi o atentatu na Vučića redovne su novinske rubrike, poput vremenske prognoze ili horoskopa, a profesionalnih ubojica iz beogradskog podzemlja spremnih da predsjednika smaknu snajperom već se namnožilo toliko da se u kvalifikacijama za atentat – čuli ste već za te krvave obračune na beogradskom asfaltu – međusobno ubijaju.
Radoje Zvicer, recimo – nakon polufinalnog derbija u vikendici Velje Nevolje i rutinske likvidacije Milana Ljepoje iz bande Pink Panter – sad u finalu čeka boljeg iz meča između favoriziranog kavačkog bossa Slobodana Kašćelana i talentiranog ubojice Jovana Vukotića iz Škaljarskog klana. Cijela Srbija tako već danima bez daha čeka veliko mafijaško finale, pa da vidi tko će od njih na kraju ubiti Aleksandra Vučića.
Pa ipak, koliko god zvučale uznemirujuće – nesretni Ljepoja, na primjer, svoj je polufinalni meč završio davljen žicom i zaklan nožem, pa raskomadan, samljeven i serviran u ćevape na Zvicerovu stolu – vijesti s istočnog fronta lako su i žovijalno ljetno štivo u usporedbi s jezivim „operativnim saznanjima“ Ministarstva unutarnjih poslova prijateljske Hrvatske.
Upravo istog tog petka, dok je srpski ministar policije drhtavim glasom naciji čitao izvještaj o planovima Radoja Zvicera da smakne predsjednika Vučića, hrvatska je policija, recimo, zbog planiranog atentata na predsjednika Vlade Andreja Plenkovića privela četrdesetosmogodišnjeg Hrvoja Vrkića iz Zadra, bivšeg pripadnika Četvrte gardijske brigade, te Mladena Ćustića, sedamdesetdvogodišnjeg penzionera i maslinara iz Briševa.
Hrvoje Vrkić, čitamo u dramatičnoj prijavi zadarske Policijske uprave, „u četvrtak 20. siječnja 2022. godine u 14.51 sati, putem internetske društvene mreže Facebook, na stranici pod nazivom Kalelarga Zadar, na objavljeni članak pod nazivom ‘Premijer Plenković posjetit će Maslenicu i odati počast poginulim braniteljima’ objavio je uvredljivi i omalovažavajući komentar: ‘Udri munjo, pukni grome… zar ti pavijanu nisi s Frkom u Ukrajini?’“, dok je svirepi ubojica Mladen Ćustić – možda ne bi bilo loše da čitatelji osjetljivijeg želuca preskoče ovaj pasus – na isti članak objavio „uvredljivi i omalovažavajući komentar sljedećeg sadržaja: ‘Treba ga dočekati pokvarenim jajima, i njega i njegove poltrone, nitko nije toliko ponizio i izdao Hrvate, narcisoidni jadnik.’“
Strašni Radoje Zvicer, Velja Nevolja i ostali mesari iz Kavačkog klana, kako vidite, mala su deca prema beskrupuloznim zadarskim gangsterima Hrvoju Vrkiću zvanom Vrka Frka i Mladenu Ćustiću, u briševskom podzemlju poznatijem kao Velja Salmonela, čije jezive prijetnje – ponovimo za čitatelje osjetljivijeg želuca koji su preskočili prethodni pasus: „Treba ga dočekati pokvarenim jajima“ – lede krv u žilama i govno u dupetu.
Ne smijem, eto, ni pomisliti što bi se dogodilo da hrvatska policija nije toga dana patrolirala Facebookom, i da je zadarski inspektor, kojemu iz razumljivih razloga nećemo navoditi pravo ime – recimo da se zove Frane Serpiko – toga četvrtka u 14.51 sati, pred kraj radnog vremena, preskočio još jednu dosadnu ophodnju po elektronskoj Kalalergi. Samo, eto, da je Frane Serpiko, pune policijske kape i Ivice Sikirića Iće i Mladena Grdovića i njegovih pizdarija, s vidljivom dosadom ugasio kompjuter, pa otišao u Fjake na brzi pelinkovac i kući na ručak.
Ništa ne sluteći, hrvatski bi premijer Andrej Plenković sutradan ujutro stigao na Maslenicu i praćen koračnicama Puhačkog orkestra Oružanih snaga RH položio vijenac pod spomen križ poginulim braniteljima, kad bi ga iznenada u glavu pogodilo pokvareno jaje koje je prevejani Velja Salmonela – stajat će u hiljadu i pol stranica debelom izvještaju Specijalnog istražnog povjerenstva – još pred Novu godinu nabavio na akciji u Studencu u Briševu, pa mjesec dana držao na gumnu na otvorenom suncu.
Očevici bi kasnije pričali kako se Plenković pogođen zateturao i srušio pod spomen-križ, stigavši tek izustiti kako je „riječ o demontaži hrvatskih institucija i očito orkestriranom napadu“. I dok bi policija zbog „orkestriranog napada“ pohapsila Velju Salmonelu i cijeli vojni orkestar pod ravnanjem satnika Ivana Kšeneka, već bi bilo kasno. U ikoničnom kadru suvremene hrvatske povijesti, u kombiju zadarske Hitne pomoći, uz nosila s premijerom oblivenim pokvarenim žumancem, potpredsjednik Vlade Boris Milošević položio bi zakletvu kao prvi srpski premijer Republike Hrvatske.
Godinama kasnije povjesničari bi nagađali tko je stajao iza orkestriranog atentata na Andreja Plenkovića, je li to građevinska mafija kojoj su hrabri hrvatski kancelar i HDZ stali na žulj, ili možda protivnici hrvatske vojne intervencije u Ukrajini, jesu li atentat naručili Rusi ili Srbi, Pentagon ili Slovenija, ili je Mladen Ćustić zaista djelovao sam.
Detaljno, kadar po kadar, istraživala bi se snimka atentata koju je svojim mobitelom slučajno napravio Ilija Zapruder iz Posedarja, na kojoj se jasno vidi kako se Plenkovićeva glava pogođena jajem okreće, pa pada prema naprijed. Tražila bi se onda objašnjenja za putanju „magičnog jaja“, kojega je Velja Salmonela bacio na premijera nalazivši se točno ispred njega, a koje je ovoga pogodilo u šiju, čudesno mu u letu obletjevši oko glave. A teoretičari zavjera „magično“ bi jaje objašnjavali teorijom o famoznom „drugom atentatoru“, koji je navodno stajao iza Plenkovića i dozvao ga s „alo, pavijanu, zašto nisi u Ukrajini?“, taman da se ovaj osvrne iza sebe, pa da ga Veljino pokvareno jaje pogodi u potiljak. O čemu bi Oliver Stone snimio dojmljiv film „AP“.
Srećom, ništa od toga nije se dogodilo: prekaljeni zadarski policijski lisac Frane Serpiko toga je četvrtka nanjušio opasnost na Fejsu, i masakr pokvarenim jajima je osujećen. Da, gospodo, masakr. Tko nije svilenom maramicom brisao iscjedak pokvarenog jaja s naočala i Cardenove košulje, taj ne zna što je pakao. Tako je to bilo, gospodo, ne dao Bog nikome.
Pardon, moglo biti.
Eto, metnimo – kad smo već na polaganju vijenaca – akcija Maslenica. Neka vam ispriča taj Hrvoje Vrkić, bivši pripadnik Četvrtke gardijske brigade, i sam, eto, sudionik bitke za Masleničko ždrilo: neka vam prizna Vrka Frka kako su branitelji na Velebitu, pod vatrom iz srpskih tenkova i haubica, molili dragoga Boga da neprijatelj nema u skladištima i pokvarena jaja. Pa što mislite, zašto je akcija planirana da bude završena brzo, u četiri-pet dana, ako ne zbog toga da se Martićevim i Arkanovim četnicima ne stignu pokvariti tri šlepera jaja što su već drugog dana stigla iz Srbije? Kome se na Velebitu na minus dvadeset krv nije ledila od straha od pokvarenih jaja, taj ne zna što je anemija.
Nemate pojma, crvi, kako je to bilo.
Pardon, moglo biti.
Zahvaljujući budnoj hrvatskoj policiji, Andrej Plenković preživio je, međutim, i polaganje vijenaca na Maslenici, još jedan pakleni dan svog mandata – „samo još jedan dan u uredu“. A Mladen Ćustić zvani Velja Salmonela i Hrvoje Vrkić zvani Vrka Frka zadržani su u prostorijama Druge policijske postaje sve dok premijer nije izvučen s Maslenice i sklonjen na sigurno. Kao nekad, za vakta Josipa Broza zvanog Tito, kad su seoski pijanci, teroristi i dovikivači protudržavnih komentara zatvarani u mjesne policijske stanice dok Najdraži Gost ne napusti općinu.
Nastavi li Plenković kao Tito, bogami će, vidjet ćete, i iz njegove Hrvatske krenuti egzodus Hrvata kao iz Titove Jugoslavije.
