MILAN ĆULIBRK - Šest i po grama pirinča po glavi stanovnika



Milan Ćulibrk, kolumna za nedeljnik ''NIN'', 2.3.2022. 

Dok se ceo svet trese zbog straha da bi upad ruskih trupa u Ukrajinu mogao da preraste u sukob širokih i nesagledivih razmera, građani Srbije izgleda nemaju nijedan razlog da brinu. Bar neće biti gladni, jer predsednik misli na sve, pa im je obezbedio dovoljno soli, pasulja, graška, brašna, pirinča, pšenice, kukuruza, mesnih i ribljih konzervi…

Da nije bilo rata u Ukrajini, Aleksandar Vučić možda nikad ne bi saznao koliko je potrebno da biračko telo utoli glad. Istine radi, to i nije njegov posao, ali… „Nisam znao da mesečno pojedemo čak 1,2 miliona kilograma pirinča“, izgovorio je, kao da je u pitanju neko svetsko čudo. Ili je samo hteo da nam da do znanja da je, eto, i to uspeo da obezbedi. A zapravo je nesvesno priznao da svako od 6,5 miliona upisanih u birački spisak mesečno ne pojede ni 200 grama pirinča. Opet, ako smo spali u proseku na šest i po grama riže dnevno, znači li to da se sarma jede samo za slave i praznike? Ili je razlog za tako malu potrošnju pirinča u tome što je u poslednjih 12 meseci meso poskupelo za 16 odsto, mast i ulje 21, povrće 26 odsto, a prosečna penzija povećana za samo 5,5 odsto. I kome je u takvoj situaciji do sarme, pilava, rižota, sutlijaša ili čokolade sa rižom?

Iako je do izbora u Srbiji ostalo samo mesec dana, u jednom trenutku učinilo mi se da je rat u Ukrajini sve druge teme bacio u drugi plan. A onda, kao grom iz vedra neba, u ponedeljak u 15.47 zazvonio mi je mobilni. Poziv je bio sa fiksnog, meni nepoznatog broja, 011-745-9… Ljubazna ženska osoba iz Izbornog štaba SNS-a (ime poznato autoru, ali uopšte nije važno, jer su verovatno svi iz ekipe ljubazni) tačno je znala s kim razgovara. Mislim, znala mi je broj mobilnog, ime i prezime (kako, e to je već druga priča, koja otvara čitav niz drugih pitanja), ali očito ne i da sam urednik NIN-a, protiv kojeg je SNS u Nišu organizovao ulične proteste, koga premijerka Ana Brnabić optužuje da „priziva atentat“ na Vučića… Nije znala ni da je Glavni fantom iz Savamale ministar Nebojša Stefanović izgubio sudski spor protiv NIN-a, Sandre Petrušić i mene, da me ministar Siniša Mali optužuje da „poturam laži kako bih unizio fantastične rezultate Srbije“, da sudski spor sa Marijanom Rističevićem još nije okončan, da… Ma, očito ništa od toga nije znala.

Nakon što je, kao pesmicu, naizust izrecitovala da Srbiju 3. aprila čekaju izbori, da su za njih najvažniji dosadašnji ekonomski uspesi predsednika, upitala me direktno da li ću na predsedničkim izborima glasati za Vučića. Molim? „Da li predsednik Vučić može 3. aprila da računa na vaš glas“, ljubazno je ponovila, na šta sam, takođe ljubazno, odgovorio da je to moja privatna stvar. Nakon trećeg neuspelog pokušaja da na svoj konto doda još jedan „siguran glas“, prekinuli smo razgovor. Istog sekunda shvatio sam da imam - čistu ekskluzivu! Pa, stani malo, dok se Vučić femka i tvrdi da će SNS odluku o svom kandidatu doneti 7. marta, Izborni štab naprednjaka punom parom proverava ko će 3. aprila glasati za njega.

Još par dana, dok ne objavi kandidaturu, predsednik će nas uveravati da nikad nije bio u težoj situaciji. Ma, ni Volodomiru Zelenskom verovatno nije teže. Možda zato ne miruje, da bi odagnao loše misli. U petak je svečano obeležio završetak „prve faze izgradnje“ fabrike Nestlea u Surčinu, u nedelju obišao novu zgradu Кliničkog centra Srbije u Beogradu, u ponedeljak prisustvovao početku gradnje nemačke fabrike Vaker Nojzon u Кragujevcu… Naravno, sve to prenose i televizije sa nacionalnim frekvencijama. Zato će lepo, kad i zvanično počne kampanja, moći da kaže da on svojih 20 sekundi za medijsku promociju ustupa konkurentima iz opozicije. On će, za razliku od njih, „koji hoće samo da se dočepaju vlasti“, nastaviti da obavlja „važne državne poslove“. A njegov Izborni štab će već 7. marta, čim se i zvanično kandiduje, moći da se zatvori. I to ne privremeno, kao što su tokom 2021. inspektori Poreske uprave zatvorili 41 odsto ugostiteljskih i trgovinskih objekata koje su kontrolisali, jer nisu izdavali fiskalne račune. Hm, koliko bi stranaka u Srbiji bilo zatvoreno kad bi za to bilo dovoljno to što ne izdaju ili ne plaćaju svoje račune?