Veseli se srpski rode



Ljubodrag Stojadinović, kolumna za portal N1

Sva veselja i pijanstva smo pošteno zaslužili. Nesrećna 23. je konačno otišla, ova što je stigla ne obećava ništa. Bilo je vatrometa, pucnjave i jakih eksplozija od kojih su umirali psi. Biće toga još, tek je otišla trećina januara. Pekić bi rekao da su nam mnoge godine pojeli skakavci, ali ovo što ponovo jede vreme i prostor izgleda mnogo gadnije.

Samo tri dana je ostalo do još jedne Nove godine, koja se pojavljuje kao pomoćni praznik za slavlje i veselje, razmeđa između tradicije i kalendara. Dan koji označava početak godine koja je jednom već počela. To je „stara nova“, srpska ili pravoslavna, donekle i jedno i drugo.

Odvojena je od drugih praznika kalendarskim neskladom od dve nedelje i drži se u ostacima snažne paganske inercije. Za one koji se nisu umorili od prejedanja, to je nastavak hedonizma istim sredstvima: pucnjava, glasna i loša muzika, masna hrana, metilne tekućine, mamurluk i spasonosno bljuvanje. Tim redom, mada može i obrnuto.

Mahnita veselja sve više liče na ruganje. Opšte radosti ostavljaju muku posle teškog buđenja, na prostorima velikih nesreća izgledaju kao svadbe na opelima. Naravno da život ide dalje, ništa što je užasno ne može da ga zaustavi. Ali, ovde pesme za sve nas biraju oni koji su ga zaustavljali i ne prestaju da to čine.

Pre mnogo godina gledali smo Vojislava Koštunicu i Matiju Bećkovića, kako za srpsku novu na Trgu Republike cupkaju sporim ritmom uz pesme Svetlane Ražnatović. Baš ih je naciljala pesma! Ozvučenje je bilo loše, pevanje zamućeno prejakim razglasom. Ljudima je podeljena vruća rakija, neki su pevali zajedno sa nacionalnom zvezdom, koja je postala mera opšteg muzičkog i silikonskog ukusa. Tada je i uzeo zalet pokret masovne muzičke kulture na trgovima, kao simulakrum slavljenja i bezbrige u šarenom obilju. Takva kulisa od šećerne vune danas nastoji da pokrije sva stidna mesta vladavine i ostavi sliku dokrajčenog društva nemoćnog da se menja.

Osim da postane pandemonijum zamišljen kao srpski svet, čiju je konačnu dogradnju najavio Mile Dodik u nadrealnom slavlju i govoru o secesiji i slobodi koja će pogoditi Srbe s obe strane Drine. Vatrometi su obeležili Sv. Stefan i tamo i ovde, kao važan dan u neutaživoj utopiji samoizabranih vođa. U čast slavlja, Vladimir Đukanović je napisao poruku koja se završava emotivnim zanosom: ljubavi naša!

Ako je ta izjava upućena Milu lično – potpuno je zaslužena. On je postavio sebe na čelo plaćeničke legionarske invazije 17. decembra i doneo makar deo svoje vizije slobode Srbiji.

Mile je istom snagom vezan za mudrost i pesmu, pa je svoje ordene udelio Matiji Bećkoviću u Baji Malom Knindži, koji je već ostvareni klasik osobene vrste stimulativne muzike.

Pinkovo narodno veselje u prvoj novogodišnjoju noći odjekivalo je kao žalobni turbo festival, na kome su nastupali i davno snimljeni umrli pevači. Muzika za dušu je imala smisla kao turobni obred u punom značenju te reči. Ostarele zvezde su jedva hvatale dah u ružičastoj magli. Pink se čak nije potrudio da upristoji scenu jada i očaja. Tu se više ništa ne može učiniti.

Slavljenička svirka je postala sredstvo za uspavljivanje, zvuk koji razara emocije i izaziva muku i tugu. Izlazak na trgove zbog opšteg slavlja je avantura pustoši, prepuštanje ciljanoj terapiji bukom i duševnim mamurlukom. Tirani čuvaju vlast i uz pomoć loše muzike i depresivne praznine, to je ukus publike koja je njihova ili bi mogla da postane. Otpor prema trešu smatra se aktom pobune protiv vrednosti nove kaste.

U novogodišnjoj noći Ceca je zauzela najveći komad programa na „servisu“, pevajući sve čega se setila. Vučić i Mali u kolima slušaju i pevaju Breninu pesmu o godinama bola i tuge, podvriskuju i smeju se svojim dosetkama. Brenina snaja je osvojila Hrvatsku i skoro sve države koje su činile bivšu Jugoslaviju.

Novica Tončev, gazda Surdulice i okoline, kupio je vreme i glas Ace Pejovića za više od 30.000 evra. Toliko mu je cena za jednu noć u kojoj će se radovati građani male varoši. Trgovi će biti puni i u drugim gradovima. Para ima.

Peva srpski rod, pesma ga uzdiže do nedostižnih visina. Pijan je od sreće i neke miline, mlitav od dugih slavlja i teških jela. Potrefila ga pesma i zabole ga za sve.

Opozicija je najavila nove proteste, čim se završi svirka. Ako se završi.