"Onome ko ne zna koliko je dobro živio u Titovo vrijeme, ja pomoći ne mogu.
Tita sam doživljavao kao vladara, u njega nisam bio slijepo zaljubljen, ali sam ga volio. Volio sam zemlju čiji je bio predsjednik, pa sam volio i nega. Bio mi je simpatičan, interesantan čovjek. O Titovim greškama sam uvijek razmišljao kao ljudskim. Zaboga, napravio je toliko toga dobroga, pa smo mu valjda mogli tolerirati i poneku grešku! Ne postoji savršen vladar, savršeno društvo u kome smo svi zadovoljni i sretni… Sve je to komplicirano…
Iako sam volio Jugoslaviju i Tita, nikada nisam bio državni glumac.
U prirodi svakog umjetnika je da bude u neku ruku disident, pa i defetist u odnosu na naciju, državu i autoritete“ – govorio je naš veliki Krleža.
„I to je istina. Umjetnik mora biti provokativan, mora postavljati pitanja. Mnogi moji prijatelji su bili miljenici vlasti, članovi partije. Iako nikada nisam bio član Saveza komunista, duboko u sebi sam bio socijalista, ljevičar…"
Novinarka: I danas ste ljevičar?
Rade Šerbedžija: "Jesam. Kako drugačije da posmatram svijet?! Ko je jednom živio u Jugoslaviji, koja je bila pravedna zemlja, taj, ako je pošten, ima drugačiji kriterij."
Novinarka: Na šta mislite?
Rade Šerbedžija: "Na skladan život u višenacionalnoj zajednici, na jednakost, na bratstvo, na tu prednost u razlikama. Da li je, molim vas, neka od država bivše Jugoslavije danas srećnija, uspješnija kao samostalna? Imali smo sreću da živimo u skladu razlika koje su donosile kvalitet na svakom polju."
