VESNA MALIŠIĆ - Industrija laži



Vesna Mališić, kolumna za nedeljnik ''NIN''

Šta je na meniju? Кrilca na žaru u bašti rezidencijalne vile premijerke Srbije, punjene lignje ili čorbast pasulj iz vojničke menze u mirnodopsko vreme? Otvoreni Balkan i „srpski svet“ iz iste kuhinje, kao glavno jelo i kao desert. Profesionalni aplauderi i ometači skupova kao garnirung organizovane spontanosti na zadatku. Hajke i kampanje kao redovno hladno posluženje i mnogo laži kao šlag na torti, kako bi se ionako komplikovana stvarnost još više zamutila, da više niko ne može da bude siguran šta je ovde uopšte istina. Pa, kome se šta dopada neka uzme. Sve je, ionako, postalo relativno, jer ovde svi mogu biti predmet laži i sve može biti laž, pošto samo ta industrija radi punom parom, sa subvencijama i bez njih.

A laž je biće zločina. To bi svakako morali da znaju oni koji su odlučili da u javnost pošalju fotomontažu Marinike Tepić sa Veljkom Belivukom kao osvetu zbog njenih stavova o povezanosti vlasti sa ovom kriminalnom grupom. Ali, ne haju oni za njenu bezbednost kao što nisu ni onda kad su, neposredno pred ubistvo Olivera Ivanovića, snimili i emitovali spot kojim su ga satanizovali kao izdajnika srpskog naroda i nepoštenog čoveka, pa do danas nismo saznali ko stoji iza te prljave paškvile, iako to uopšte nije bilo teško zaključiti. Izmišljanje je postalo osnovno sredstvo političkog i svakog drugog obračuna. Sad je upravo u toku operacija kojom mašinerija vlasti pokušava kriminalnu Belivukovu grupu da poveže sa opozicijom ne bi li kako ublažila kod građana mučan utisak o sopstvenoj odgovornosti, koji se širi kao plamen. Satanizuju se i neistinama ugrožavaju čak i novinari u pokušaju da se zaustave njihova nova istraživanja i podsećanja na aktere iz vlasti koji su omogućili ovu monstruoznu grupaciju, o kojima su godinama pisali.

Кako se podmetanjima pokušava zaustaviti politička karijera mogli smo da pratimo na slučaju Saše Jankovića koji je u medijskom suđenju koje je trajalo nekoliko godina proglašavan ubicom najboljeg prijatelja, da bi ta opsesivna želja za istinom kod predstavnika vlasti i medija koji je podržavaju splasla preko noći, kad je izašao iz političke arene.

A kako se iz policijskih i medijskih kuhinja monstruoznim nameštaljkama bez ikakvih skrupula i odgovornosti uništava nečija karijera i reputacija primer je upravo nagrađivani policajac, inspektor Dejan Jović, koji je radio na slučaju Veljka Belivuka. Pa zaustavljen brutalnim lažima. Ogavno je kako su ovih dana tabloidima puna usta hvale za „hrabrog policajca koji je prošao pakao“. I to od trenutka kada ga je Aleksandar Vučić spomenuo kao profesionalca koji je hapsio Veljka Belivuka zbog ubistva Vlastimira Miloševića na šinama. A upravo oni su kumovali da bude degradiran i uhapšen. Pisali su o njemu kao prljavom policajcu, krtici iz MUP-a, doušniku škaljaraca, koji je odavao vođama mafije adrese za likvidacije, i bili su faktički ispostava delova policije koja je u stvari čistila teren za kriminalce. Zbog toga je inspektor Jović i hapšen i protiv njega je pokrenut proces. Degradacija policajca koji se borio protiv kriminalaca i pakao koji je, po svedočenju njegovog brata, prošla cela porodica, roditelji i njegova deca, nikoga se nisu ticali. Bila je to kolateralna šteta. Slaba je satisfakcija što je na sudu utvrđeno da je inspektor Jović nevin i što je u martu 2020. godine oslobođen svih optužbi. Bila je to kratka vest, zaturena u moru drugih, nije zaslužila naslovnu stranu kao one dok su ga proglašavali saradnikom mafije. Njagovu karijeru, pa i život, uništili su kriminalci uz pomoć policije i medija. Četiri meseca nakon oslobađanja, inspektor Jović je preminuo od posledica virusa korona.

A urednik tabloida je ovih dana rekao da mu je žao što je objavljivao tekstove po instrukciji bivše državne sekretarke MUP-a Dijane Hrkalović. I, nikom ništa! Da li je pokrenuta istragu o tome ko je naredio praćenje Jovića, ko ga je lažno optužio, ko je odgovoran što je jedna uspešna karijera prekinuta i bačena u blato i što je zaustavljen policajac koji je bio na putu da se obračuna s Belivukom. Pa, ne! Šta su jedan život i jedna karijera, kad se nađeš na putu kriminalcima u zemlji u kojoj je pravna država misaona imenica.

I, ko je sledeći na meniju?