SVETISLAV BASARA - Na Zapad se, gospodo, ne ide. Zapadom se postaje tako što se uspostavi vladavina zakona i jasnih pravila



Piše: Svetislav Basara

Inter arma musae silent, što rekli stari Latini, što će u prevodi na srpski reći „Kad oružje progovori, muze ćute“. To mu dođe i logično. Kome je u ratu do pesme i igre. To razumem. Ali mi nije jasno zašto su, ako su već zaćutale muze, zaćutali i srpski političari.

Zavladao opšti „ni mukajet“, histerična politička scena se maltene upristojila, prepičkavanja su u drastičnom opadanju, notorni Dačić je u najnižem low profileu ever, da nema Zorannahe Mihajlovićke (uskoro možda Mihajlovne) - koja lobira za eurovladu - i hiperradioaktivnog Vulina, koji neodustajno ujedinjuje Srbe sve, svuda i u svakoj prilici, Srbija bi se pretvorila u Koštuničin vlažni san - ušuškanu, dosadnu, dobro uređenu zemlju.

A ako Vučić posluša vox populi, tj. glas NSPM, eto nas uskoro u društvu Rusije i Belorusije.

Ono što nas neraskidivima povezuje sa Rusijom i Belorusijom nije sličnost istorija, jezika i pravoslavnost, nego neiskorenjiva sklonost čvrstim rukama, drljavosti i izolacionizmu i kolektivni kompleksi manje vrednosti kompenzovani agresivnošću i seljačkim narcisizmima.

O uzoricima ruskog izolacionizma neka pišu ruski autori - oni to i čine, doduše uglavnom u inostranstvu - a mi ćemo se danas pozabaviti uzrocima našeg izolacionizma, firewallom od ćirilice, mržnje prema Zapadu, pravoslavlja, naših posebnosti i ostalih trica i kučina.

Nije tačno - iako se smatra aksiomom - da Zapad „odbacuje“ nas (jebo ja nas), još je - viđi vraga - manje tačno da mi „odbacujemo“ Zapad. O, ne, rado bismo mi jurnuli na Zapad pod uslovom da nas Zapad prihvati „pod našim uslovima“, što će reči da nam da mukte sve što nam treba i sve za čime nam srce žudi, a da mi ne promenimo politički sistem muljatorskog svetosavskog burazerskog pluralizma.

Na Zapad se, gospodo, ne ide. Zapadom se postaje tako što se uspostavi vladavina zakona i jasnih pravila. Da dužim. Šta su nam preci tražili - a mi to prihvatili kao „tradiciju“ - to smo i dobili. U stvari još nismo, ali je pitanje dana. A da smo to dobili, znaćemo kad Vučela svoje glasilo Pečat nazove pravim imenom - „Komsomoljska pravda“.