ANTE TOMIĆ - Ministre Fuchs, jeste li sigurni u to što radite?! Da smo se mi obračunavali s lažnim odlikašima, nikada ne bismo upoznali ljude poput Vice Mihanovića



Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju''

Naslov koji je osvanuo na svim portalima zvuči kao najava nekog akcijskog filma. Čitajući ga, zamišljate muškarca odjevenog u crnu kožu. Naoružan pištoljem, kratkom sačmaricom i velikim lovačkim nožem u futroli na bedru, on zaustavlja motocikl nedaleko osnovne škole, presijeca put nekom bubuljičavom četrnaestogodišnjaku, podiže vizir kacige i strogim mu se glasom obraća:

"Ivice, ti si ono svih osam razreda imao prosjek pet nula?"

"Je... je... jesam", promuca Ivica prestravljeno.

"Pa reci nam onda, Ivice, glagoli – kakva je to vrsta riječi?"

"Glagoli su vrsta riječi...", krene dječak i zamišljeno se zaustavi.

"Kojima se izražava..." potakne ga motociklist.

NEMILOSRDNI PRAVEDNIK

"Glagoli su vrsta riječi kojima se izražava...", ponovi Ivica poslušno. Ali, badava je, očito je da ne zna odgovoriti na pitanje. Muškarac izgubi strpljenje. Zavrti negodujući glavom, kao da hoće kazati da mu se ne sviđa ovo što će upravo učiniti, ali, eto, mora. Takva mu je služba. Izvuče pištolj i – bang! bang! bang! bang! Opali četrnaestogodišnjaku četiri metka u prsa. Ovaj se beživotno sruši na tlo, a muškarac spusti vizir, trzajem noge ponovno upali motor i ode. Iz oblaka prašine koji se diže iza njegovog stražnjeg kotača pojavljuju se slova, sve veća i veća, dok na kraju ne ispune cijeli ekran:

"Ministar Fuchs počinje obračun s lažnim odlikašima."

Naslov na portalima zvuči odlučno, beskompromisno, kao da je hrvatski ministar znanosti i prosvjete nekakav nemilosrdni pravednik kojega glumi Nicolas Cage, no u članku koji slijedi nema ničega takvog. Sve je u članku bezvoljno, razvodnjeno, mlako, ne sadrži ni nagovještaj kad će se i kako dogoditi taj epski obračun s lažnim odlikašima. Baš kao što nemamo ni približnu predstavu, uzgredno kazano, kako će se ministar zdravstva Vili Beroš "obračunati s lažnim bolovanjima".

Nije nam napokon bistro ni zašto bi se to činilo. Premda se lažni odlikaši jednodušno doživljavaju zlokobnima, političari i u vlasti i u opoziciji jednako se gnušaju nad prosvjetnim fenomenom koji dugoročno uništava i naše društvo i državu, nikad i nitko, ni od ljevičara ni od desničara, to nije shvatio pretjerano ozbiljno. Jer, pod jedan, ovdje se ni inače ništa dugoročno ne doživljava ozbiljno. I, pod dva, lažni odlikaši su dobri. Oni nikome ne smetaju. Dapače, lažni odlikaši često su naši najbolji ljudi.

Pustimo ponovno mašti na volju i zamislimo da je predsjednik Vlade vidio zabrinjavajući podatak da su mnogi odlični učenici, nerijetko sa samim peticama od vrha od dna, u svih osam razreda osnovne škole na nezavisnim testiranjima pokazali sramotno neznanje, prosječno bili jedva iznad dvojke. Drhteći od bijesa predsjednik Plenković smjesta je nazvao ministra prosvjete, da mu se dok si rekao keks nacrta u kancelariji.

A GDJE BI ONDA VICE?

"Radovane, u vražju mater, pa šta ti radiš", psuje Plenković gađajući, srećom neprecizno, ministra Fuchsa klamericom. "Je li tebi jasno kakvu nam štetu rade lažni odlikaši, u kakvoj ćemo dubokoj provaliji svi zajedno završiti zbog nastavnika koji olako i nepromišljeno, ofrlje dijele petice?"

Ministar slegne ramenima, ne shvaća u čemu je problem.

"Ako tu pojavu ne sasiječemo u korijenu, zaustavimo neznalice dok su još mali", nastavi Plenković udarajući vrhom kažiprsta u stol, "oni će i u srednjoj školi imati sve petice. Upisat će i fakultet i diplomirati s odličnim, a najbezobzirniji među njima neće se libiti ni doktorskog studija. Na osječkoj Ekonomiji će obraniti nekakvu glupu prepisanu disertaciju i danas-sutra biti gradonačelnički kandidati Hrvatske demokratske zajednice. Je li sad kontaš u kojem smo sranju, dragi moj Radovane?"

A Radovan Fuchs svejednako samo trepće, i dalje ne kontajući zašto ga je šef pozvao.

Zbilja, da smo se mi obračunavali s lažnim odlikašima, nikada ne bismo upoznali ljude poput Vice Mihanovića. Da se ovdje nisu nepromišljeno i ofrlje dijelile petice, mnogi bi naši moćni muškarci, viđeni zastupnici, ministri, generali, gradonačelnici i župani danas bili prosti građevinski radnici, poljoprivrednici, kondukteri, kao veterinarski tehničari škopili svinje ili na biciklima dostavljali tople obroke. Prestanimo se preseravati s akademskim poštenjem i napokon priznajmo, lažni odlikaši su sol ove zemlje, najbolji sinovi našeg naroda.

Na koncu konca, znate kako izgleda idealna obitelj u nas? Idealna je obitelj kad je dijete lažni odlikaš, tata lažni branitelj, a mama na lažnom bolovanju. Ništa istinito, autentično nema u njih troje, osim jedne stvari. Jedino sto posto čisto je da su Hrvati.