LJUBODRAG STOJADINOVIĆ - Neporočna Dijana



Ljubodrag Stojanović, kolumna za portal N1

Još nema očekivanog potresa posle javnog nastupa Dijane Hrkalović, vamp žene srpske države i mafije. To će i ostati kratkoročna tabloidna senzacija o nevinosti bez zaštite. Dijana je pozvala ministra odbrane Nebojšu Stefanovića da bude gospodin čovek, prizna sudnje grehove, očisti njene i učini javnim svoj prljavi rodoslov. Neću ja da robijam umesto njega, tako je poručila, uz niz sumornih priča iz samog srca tame kojoj pripada. Ona je pod hipotekom krivice, nalazi se na uslovnoj slobodi i može da se brani kako želi. Iako bi sve najgore što se načuje iz tog zverinjaka moglo da bude istina.

Nebojša je lik iz svoje nestvarne bajke, čovek od plastelina zaustavljen u vremenu. Bezlični statista na samom vrhu razorenog sistema odbrane. Moguće je da svojim gardom korisnog robota pokušava da sakrije ono što zaista jeste. Njegovo lice je lišeno grimasa, on je čovek bez mimike, osim nemuštog zaklinjanja u jedinu ljubav, ne otkriva druge emocije ako ih ima.

I Nebojša je na uslovnoj političkoj slobodi, tamo gde jeste održava ga logika apsurda njegovog tvorca. On je proizvod sopstvene ništavnosti, dečko koji je izrastao na malim ambicijama i tajnama kojih zapravo nema. Bio je sve čemu nije dorastao kao i većina odabranih falsifikatora. On je predmet seciranja na živo, spreman da propadne i ponovo vaskrsne uz laskanje svom obducentu.

Zašto to čini ako već pouzdano zna ono što svi naslućujemo: da je gospodar vođa bande, a Neša je kao policajac samo čistio njegovu blatnu biografiju, ne uspevajući da ukloni tolike gadne fleke. To ne bi uspeo niko, a uz to Stefanović je brljao gde god je stigao, uveo oca u prljave poslove, ako je već Veliki Brat uveo brata. Orvelov svet je ostvaren kao istinsko utočište hulja u „zlatnom dobu“.

Možda je Nebojša, bitno nesavršen za otpor bogovima i lično „namestio“ aferu Jovanjica, Dijana kaže da ništa u tome nije bilo slučajno, i da je Nebojša stavio glavu mrtvog konja u postelju gospodara. To je navodno učinio u beskrajnim prisluškivanjima krika i šaputanja sa dvora i nedoličnih razgovora sa sumnjivim protuvama, a ta noćna ćaskanja su proglašena državnom tajnom.

Pao je u nemilost jer nije sačuvao svetao lik koji i nije bilo moguće sačuvati. Neša je pokušao da sazna odakle dolazi ta moć koja je inače neobjašnjiva, i gde su slabe spone gazde koga je javno obožavao a u sebi strastveno mrzeo iz nejasnog prostora ljubavi i poniženja. Tu mržnju Nebojša čuva kao tajnu za naknadne memoare, ako preživi još jednu inkviziciju koja mu se sprema. Dijana je određena za Rišeljea te burne eliminacije ako eliminacije bude, koja bi za kliku na vlasti imala smisao katarze i partijskog egzorcizma.

No, kako je Dijana uopšte stigla do Nebojše? Ona jeste bila Vučićev izbor, ali on nju nije tek tako našao na konkursu podanika obučenih za prljave poslove. Misli se da je ona tek iz MUP-a postala bliska sa ubilačkim klanovima. Njen uspon se ipak odvijao po sasvim drugačijem redosledu. Dijana je od mladosti opčinjena navijačkim vođama, možda je i sama bila jedna od njih. Žestoki i nasilni momci su bili njena opsesija. Ali ne samo njena. Tu očaranost je delila sa Vučićem, koji je u mladosti bio huliganski autsajder. Nova moć mu je omogućila da ga nasilnici na tribinama shvate ozbiljno i da bude ravan sa njima. Od njih je stigla preporuka za Dijanu koju je gazda shvatio ozbiljno. Dobio je pojačanje od svojih prijatelja: obrazovanu devojku, pametnu, etički rezistentnu, beskrupuloznu i opasnu.

Njena moć u MUP-u bila je delegirana iz mafije preko samog vrha države. I odatle defanziva i zbunjenost ministra pred podređenom državnom sekretaricom: nije znao šta sve ne sme pred njom. Tamo su živele dve paralelne struje, bez ikakve otpornosti države prema uglednim kriminalcima. Mafija je postala jača tek kada je prestala da se uočava razlika između mafije i države, jer razlike nije ni bilo.

Pred našim očima sada se odvija sukob kriminalnih grupacija, usko povezanih sa legitimnim ili tajnim funkcijama nepostojećeg sistema. Dijana više nije ništa osim svoje uspomene, samo je svedok čiju će pouzdanost odrediti sila zbog koje je i progovorila. Ali, za sam vrh piramide, tu nema mnogo razloga za strepnju: ništa što se tiče Njega, ma kako bilo zlokobno, ne može da mu naškodi. Ionako je svako učinjeno zlo proglašavano jednim od oblika njegove pobede. Sve najgore što će se tek doznati, dizaće mu ugled u nepismenoj gomili.

Nebojša je ministar odbrane, statista koga čuvaju izolovanog od operativne moći. On više ne može da učini ništa, osim da ćuti. Licitira se o tome šta ima u fijoci, koje mračne tajne čuva o svom oboženom tvorcu. Rekao bih da tu ima svega što više nije upotrebljivo iz navedenih razloga. Ali za svaki slučaj, Dijana je u ulozi svedoka koji će spaliti svaku optužbu na račun šefa. To je smisao ove igre: Nebojša mora da ostane nem, iako je nevažno šta bi mogao da kaže. Rekao bih da kao tipična Staljinova žrtva neće reći ništa. Iz sve snage će izgovarati panegirike hazjajinu, iako ga je ovaj već uvaljao u katran.

I Hrkalović izgovara samo uzvišene ode za Vučića, pohvale izvan svake granice ukusa. Ona se još drži manira neporočne žrtve, željne dobre volje svog voljenog sudije. Njenu će slobodu odrediti napadi odanosti i količina divljenja.

Dijana, Nebojša i predmet ljubavi koja određuje opstanak ili propast, pripadaju istom svetu. Ali to je nesigurno, muljevito mesto, u kome su svi oni do guše. Kum je uveren da niko ne vidi tu odvratnu nagost. Drži se prividno izvan kaljuge u kojoj se za nešto milosti do uništenja bore njegove srećne sluge.