Ante Tomić, kolumna za ''Jutarnji list''
Premda vladaju respiratorne infekcije, čini se da ćemo ove godine ipak imati fašnik. Ni gripa ni korona nisu uspjele slomiti vedri pokladni duh zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji je danas došao na posao u urnebesnom kostimu, jarkožutoj uniformi radnika gradske Čistoće.
Tko god ga je vidio, izvalio se na g*zicu od smijeha. Što bi ovo moglo nadmašiti? Možda samo da se zamjenica gradonačelnika obuče u Crvenkapicu, a zamjenik Luka Korlaet u indijanskog poglavicu.
Ali ne, samo malo, iz režije nam upravo javljaju da nije pokladno kostimiranje posrijedi, već da se gradonačelnik hoće identificirati sa smetlarima i vozačima smetlarskih kamiona, koji posljednjih nekoliko dana štrajkaju.
Da bi na vlastitoj koži oćutio njihov teški proleterski život na otvorenome, u eksterijeru, na mrazu i pripeci, kiši i snijegu, jedan će dan kao skromni pomoćnik ubacivati u prikolicu vreće s komunalnim otpadom, bocama ili papirom. Što god ga dopadne, on se neće buniti. Bit će jedan od momaka.
Pjevat će Milu Kitića viseći otraga na kamionu, s ostatkom svoje ekipe srdačno će se tapšati rukama u radnim rukavicama i odlaziti na čaj s rumom da se malo ugriju.
Smetlarska će mu se svakodnevica tako dopasti da će poželjeti sasvim uroniti u nju, totalno i bez ostatka. To će tek biti pravi podvig, da gradonačelnik pokuša preživjeti trideset dana s plaćom koju radnik Čistoće dobije.
Nije to zaista loša inicijativa. Jedva čekamo vidjeti kako će se Tomašević obući kad krene štrajk medicinskih sestara.
