Mario i Višnja Vučković te njihov sin Leon, koji je stopostotni invalid, ljetovali su u Umagu i pri povratku u Osijek Leon se ozbiljno ozlijedio
RIJEKA – Kao roditelji 22-godišnjeg Leona Mario i Višnja Vučković dobro su upoznali hrvatski zdravstveni sustav. Njihov Leon stopostotni je invalid koji ima više ozbiljnih dijagnoza i teže se kreće. S obzirom na to da je jedna od njegovih dijagnoza i autizam, Vučkovići kao zakonski Leonovi skrbnici danas uglavnom koriste usluge privatnog sustava.
Besprijekoran odnos
No, ono što su doživjeli protekle nedjelje u Kliničkom bolničkom centru Rijeka vratilo im je, kako kažu, vjeru u naše medicinske profesionalce, ali i u ljude.
Tog su dana taman privodili kraju svoje ljetovanje u Istri, u Umagu, kada se Leon izlazeći iz kupaonice ozlijedio. Kako govori njegov otac Mario, Leon je izlazeći iz hotelske kupaonice zapeo za prag, pao i ozlijedio glavu.
– Taman smo bili spremni kako bi se uputili kući u Osijek kada je naš Leon, koji ima 22 godine, ne govori i između ostalog ima i autizam, izlazeći iz kupaonice pao i glavom udario o krevet. Zadobio je veliku posjekotinu na nosu iz koje je jako krvarilo i mi smo odmah nazvali hitnu pomoć.
Umaška hitna pomoć došla je nevjerojatnom brzinom i s njom jedna divna liječnica koja nam se predstavila kao dr. Popović. Svoj je posao odradila besprijekorno, Leona su previli, ona je indicirala šivanje i više dijagnostičkih postupaka počevši od CT-a, kaže Mario Vučković.
Prema njegovim riječima, liječnica iz umaške hitne pomoći preporučila je da umjesto u Pulu u bolnicu odu u Rijeku te je sama organizirala sanitetski prijevoz i kontaktirala riječki Objedinjeni hitni medicinski prijem. Sanitet je došao također brzo i Leona je u njemu pratila majka Višnja, dok se Mario prema Rijeci uputio njihovim vozilom.
– U Rijeci počinje prava priča o ljudskosti i profesionalnosti, to kako su nas primili na hitnoj na Sušaku, ne mogu riječima opisati. Gospođa s prijemnog šaltera, kad sam joj se predstavio, odmah me uputila gdje ću se parkirati i potom odvela do sina i supruge.
Moje je dijete već napola bilo obrađeno kad sam došao i medicinsko osoblje stalno nas je dolazilo pitati kako smo, treba li nam nešto. Stalno su nam bili na usluzi, iako je na hitnom prijemu vladala neopisiva gužva, o čemu svjedoči podatak o čak četiri ozlijeđena motociklista koja su zaprimili u samo sat vremena.
Mi smo cijelo vrijeme bili uz naše dijete koje je radi pretraga moralo biti sedirano, opisuje Mario.
Nedoživljeno iskustvo
Vučkovići su sada kod kuće u Osijeku i Leon je dobro. Šavove će vaditi za tjedan dana, a drugih posljedica pada nema. Tata Mario pisao je riječkoj bolnici i Ministarstvu zdravstva kako bi pohvalio dežurne ekipe u riječkom KBC-u.
– Odlučio sam se i za Novi list jer mi se učinilo da će putem vas vijest ipak najdalje doći.
Nažalost, ne znam sva imena liječnika i medicinskih tehničara koji su nam pomogli, ali svakako želim zahvaliti svima koji su taj dan radili s dr. Tatjanom Mileta u OHBP-u i dr. Jurom Šeremetom, specijalizantom kardiologije.
Nama je ovo iskustvo nedoživljeno, iako pune 22 godine obilazimo doktore.
U takvim trenucima treba biti medicinski profesionalac, ali čovjek, i to nam je osoblje riječke bolnice i pokazalo. Mi toliko topline i ljudskosti nikad nismo vidjeli u zdravstvenom sustavu, pri čemu ovi profesionalci ništa nisu prepustili slučaju i na tome smo im neizrecivo zahvalni, zaključuje Mario Vučković.
Izvor: Novi list