Laži me, laži



Pretili italijanskim, upriličili iranski scenario


LAŽI ME, LAŽI

Bolesni ljudi koji sede ili leže ispred zdravstvenih ustanova, donacije građana za nedostajuću opremu i hitna nabavka metalnih kovčega postali su naša svakodnevica dan nakon izbora, iako se na osnovu zvanične statistike i dalje sjajno borimo sa koronom. Realnost je, nažalost, bitno drugačija

Višemesečni pokušaji da otkrijemo gde se nalaze svi oni koji su zaraženi, a statistika ih ne locira, konačno su urodili plodom – nađeni su ispred kovid ambulanta i Infektivne klinike kako danima stoje u redovima i čekaju da ih neko pregleda. Naravno, i dalje nisu obuhvaćeni statistikom, jer su se neodgovorno razboleli kada SNS-u to nikako nije odgovaralo, u vreme kada smo se na političkoj sceni približili severnokorejskom modelu i kada je takvu pobedu valjalo proslaviti. Ali, za razliku od prethodnih meseci u kojima su ih vešto krili - podatak da je konstantno postojalo između 2.500 i 3.500 kovid zaraženih pacijenata koji nisu bili ni u bolnici ni u samoizolaciji, vlast nikada nije objasnila - sada bar možemo da ih vidimo.

Nažalost, ne i da im pomognemo – zdravstveni sistem koji je kako-tako izdržao „prvi pik prvog talasa“, očito nije bio u stanju da to ponovi u „drugom piku prvog talasa“ (Krizni štab se nije proslavio sa suzbijanjem epidemije, ali bar nudi zvučne formulacije za ono što nam se dešava), pa su bolesni ljudi koji sede ili leže ispred zdravstvenih ustanova, donacije građana za nedostajuću opremu i hitna nabavka metalnih kovčega postali naša svakodnevica.

I ne, priča da je hitna nabavka 20 sanduka i 200 džakova za posmrtne ostatke u Novom Pazaru samo „standardna procedura“, jednostavno ne može da prođe - da je tako ne bi bila obavljena naredbom Gradskog štaba za vanredne situacije i to nakon što se pojavila nezvanična vest da je u jednom danu 11 ljudi iz Novog Pazara preminulo, iako su zvanično tog dana u celoj Srbiji zabeležena samo dva smrtna slučaja.

„Trenutno je u Novom Pazaru kataklizma, nemaju medicinskog osoblja, mnogi zdravstveni radnici su oboleli, radi se preraspodela i angažovani su skoro svi zaposleni. Pacijenti leže po hodnicima, postavljaju se šatori ispred bolnica. Mislio sam da će tu biti dezinfekcija ili trijaža, ali mi kolega kaže da planiraju da pacijenti u njima primaju terapiju pošto nemaju gde. Puni su i Niš, Kragujevac, Leskovac, Vranje i Tutin odakle se pacijenti voze za Beograd, jer je Kragujevac potpuno zatvoren. Bežanijska kosa nije bila spremna za prijem, radilo se na brzinu, kolege su rekle da oprema još uvek nije kompletna i sa tim ćemo se sve više suočavati jer više nemamo pojedinačna žarišta, krenulo je svuda. I sve to se uporno krije, a iza zataškavanja stoje pi-ar službe - savetnici u Kriznom štabu i vlast koja ne dozvoljava da se izađe sa punom informacijom pre nego što se napravi distanca od izbora. Broj obolelih su ipak morali da počnu da povećavaju, a ovaj koji nam daju slobodno možete da pomnožite sa tri, pa i sa pet, da biste saznali šta je istina“, kaže dr Rade Panić, predsednik Sindikata lekara i farmaceuta.

Autor: Sandra Petrušić
Opširnije u štampanom izdanju NIN-a od 2.7.2020.