Služio je Srbiji, a ne ona njemu



Piše: Ivan Vujačić, član Političkog saveta i Glavnog odbora Demokratske stranke

Moj prijatelj Zoran Đinđić

Služio je Srbiji, a ne ona njemu

Srbija ga je zavolela tek kada je ubijen. Mnogi sebe sada ubeđuju da su ga podržavali iako dokazano nisu. Srbija ga je suštinski zaboravila pretvarajući ga u simbol, a zatim u alibi

Zorana Đinđića sam upoznao u studentskim danima ranih 1970-ih. Redovno smo se viđali i družili tokom perioda do formiranja Demokratske stranke u koju sam ušao na dan njenog osnivanja 1990. Tokom naredne dekade viđali smo se na dnevnoj osnovi zbog raznih funkcija koje sam obavljao u Demokratskoj stranci. Viđali smo se i kasnije, sve do njegovog ubistva.

Tokom godina poznanstva i prijateljstva bio sam svedok promena njegovog svetonazora. U studentskim danima bio je radikalni levičar, marksista, praksisovac i studentski lider koji je već bio markiran od vlasti kao disident. Bilo mu je suđeno iz političkih razloga. Boravak u inostranstvu na doktorskim studijama ga je polako pomerao ka sve većem udaljavanju od radikalne levice. Кasnije, dok je živeo u Nemačkoj, nije samo pisao svoje radove već je i prevodio značajne autore (Veber, Huserl). Nije prestao sa političkim angažmanom u Beogradu. Na suđenje „šestorici“ 1984. godine, doveo je poznatu liderku Zelene stranke Petru Кeli. Nije prošlo mnogo godina od tada do pada Berlinskog zida i osnivanja Demokratske stranke.

Đinđić je jedan od retkih koji nije imao iluzije da će režim Slobodana Miloševića biti lako smenjen. Na samom početku delovanja Demokratske stranke pitao sam ga da li je svestan da Milošević neće mirno sići sa vlasti. Odgovorio mi je potvrdno. Nije ga to pokolebalo. Postavljao je ključna pitanja i ciljeve i fenomene posmatrao kroz njihovu prizmu. Shvatio je da u uslovima Miloševićevog režima istinska politika kao delatnost nije moguća, već da se politika mora shvatiti kao revolucionarno sredstvo za smenu režima kao preduslova za fundamentalnu promenu društvenog sistema. Shvatao je da su neophodni masovna organizacija i prisustvo u javnosti. Na ta dva polja je predano radio.

Foto epa/Saša Stanković
Opširnije u štampanom izdanju NIN-a od 11.3.2021.