Prijatelj ubijenog Belivukovog saradnika: U ubistvu Olivera Ivanovića učestvovale Veselinovićeva i Belivukova grupa



Boban Bogdanović, koji godinama ima veze sa navijačima i sportom, tvrdi u intervju za KRIK da zna ko je organizovao i izvršio ubistvo političara Olivera Ivanovića i najavljuje da će to ispričati srpskom tužilaštvu. 

Ovo mu je, kako kaže, otkrio njegov blizak prijatelj Aleksandar Gligorijević zvani Puke, uticajan kriminalac iz grupe „Principi“ Veljka Belivuka, koji je imao ulogu u ovom slučaju – isplatio je Ivanovićevog likvidatora. Gligorijević je kasnije, sredinom 2020. ubijen – odrubljena mu je glava u kući poznatoj kao „klanica“ u beogradskom naselju Ritopek, a tužilaštvo tvrdi da Belivuk stoji iza ubistva svog saradnika.

Bogdanović kaže da mu je prijatelj, sa kojim se druži od detinjstva, objasnio da su u ubistvu Ivanovića učestvovale dve kriminalne grupe. Poznati srpski kriminalac s Kosova, Zvonko Veselinović, kako tvrdi Bogdanović, je naručio ubistvo, dok je Belivuk obezbedio ubicu.

„Olivera Ivanovića je ubio Ljubomir Lainović, sin nekada žestokog novosadskog momka Branislava Lainovića. Čovek koji je organizovao njegov dolazak na Kosovo i pripremio logistiku je Milan Radoičić. Čovek koji je naredio je Veselinović. To je ono što mi je rekao Aleksandar Gligorijević Puke.“

Bogdanović sebe opisuje kao biznismena koji razvija i prodaje firme, a imao je upliva i u politiku – bio je član opozicionog Pokreta slobodnih građana od osnivanja i blisko je sarađivao sa Sašom Jankovićem. Napustio je pokret nakon što je Janković podneo ostavku.

Bio je blizak i sportskim klubovima – objašnjava da je bio direktor marketinga u ženskom fudbalskom klubu „Spartak”, razvijao je marketing strategiju u košarkaškom klubu Partizan kao uslugu svom prijatelju i predsedniku ovog kluba Ostoji Mijailoviću, a pre deset godina Bogdanović je bio i neuspešni kandidat za predsednika Fudbalskog saveza Srbije. Bio je generalno sekretar Orlova (fan klub fudbalske reprezentacije Srbije), a pomagao je i fudbalskom klubu „Tekstilac” iz rodnog Odžaka, koji je vodio njegov prijatelj Gligorijević.

„Znači, moje poznavanje navijačke scene u Srbiji traje više od decenije.”

Bogdanović tvrdi za KRIK i da je Gligorijević bio jedan od batinaša vladajuće partije.

„On je bio batina Srpske napredne stranke. Bio je deo tog folklora – džipovi, bejzbol palice, kontrolisani glasači, dovođenje glasača”, kaže Bogdanović. „Rekao mi je da je učestvovao i kada je bila inauguracija predsednika Vučića.” 

Bogdanović kaže da je, s obzirom da poznaje Ostoju Mijailovića, intervenisao kod svog druga Gligorijevića da „Principi” odustanu od namere da kidnapuju sestru predsednika košarkaškog kluba.

Poslednji put Gligorijevića je video dan pred njegovu smrt. Kaže da mu je govorio o tome da se sprema da preuzme „sve u zemlji”, što je Bogdanović protumačio da planira da preuzme Belivukov klan. 

„Tada je govorio ‘država je uz mene’.”  

Kao dokaz za neke od tvrdnji iznetih u intervjuu, Bogdanović je novinarima KRIK-a omogućio uvid u poruke koje je razmenjivao sa Gligorijevićem, od kojih neke objavljujemo.

U porukama se spominju konflikt koji su „Principi” imali sa Mijailovićem, kao i navijačke teme. Dopisivali su se i o politici, pa tako u jednoj poruci Gligorijević insistira da Bogdanović prestane sa kritikovanjem predsednika Aleksandra Vučića.

„Aj te brate nešto zamoli brat, da mi više ne pišeš o Vučiću i SNS-u. Njegov sin je moj dobar drug i ne mogu da dopustim da mi pišeš takve stvari ružno se ja osećam”, piše u poruci koju mu je Gligorijević poslao u oktobru 2019. 

U porukama se ne spominje ubistvo Olivera Ivanovića. O tome su, zbog ozbiljnosti teme, Gligorijević i on razgovarali u privatnom razgovoru, objašnjava Bogdanović.

Ono što je u interviju za KRIK ispričao uklapa se u nalaze istrage kosovskog tužilaštva koje takođe smatra da su članovi Veselinovićeve grupe umešani u ubistvo političara. S druge strane, suprotno je verziji koju predsednik Srbije Vučić u javnosti ponavljaja – da Veselinovićev saradnik Radoičić nije umešan u Ivanovićevo ubistvo.

Bogdanović kaže da će nakon što je ovo ispričao u javnosti, otići u srpsko tužilaštvo i ponuditi se kao svedok u istrazi ubistva Ivanovića. 


Pišu: Stevan Dojčinović, Milica Vojinović
Prenosimo sa portala KRIK - Mreže za istraživanje kriminala i korupcije

Bogdanović objašnjava da je Aleksandra Gligorijevića zvanog Puke poznavao duže od 40 godina. 

„Gligorijević je bio jedan od mojih najboljih prijatelja u životu. Odrasli smo u istoj ulici u Odžacima, družili se svih godina, naši roditelji su bili kućni prijatelji“, kaže Bogdanović.

Iako su krenuli drugačijim putevima u životu, kako kaže, ostali su bliski.

„Aca je izabrao put koji je izabrao, ali to apsolutno nije bio razlog da prekidamo prijateljstvo i puno poverenje koje smo gradili godinama. Ja sam izabrao jedan potpuno drugačiji, suprotan život. Mada je on puno puta želeo da se priklonim poslovima i svemu tome čime se on bavio jer mu je bio potreban neko ko bi mogao da mu savetodavno pomogne.“

Gligorijević je rano ušao u kriminalne vode i krajem devedesetih postao član zloglasnog zemunskog klana. U policijskoj akciji „Sablja“ pokrenutoj nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, Gligorijević je uhapšen kao član „Firme“ – novosadskog ogranka zemunskog klana i zbog prodaje droge, kao i dva pokušaja ubistva, 2005. godine osuđen je na 15 godina zatvora.

„On je i tada bio pozicioniran kao jedan od ozbiljnih kriminalnih igrača na teritoriji Vojvodine. U tom periodu živeo je u Novom Sadu i direktno je sarađivao sa zemuncem (Miladinom Suvajdžićem) Đurom Mutavim i voleo je da kaže za sebe vojnik Mutavog. Tako da je, nažalost, vrlo rano ušao u kriminalne vode.“

Nakon što je odslužio kaznu i izašao na slobodu, Gligorijević je, objašnjava Bogdanović, upoznao drugog kriminalca koji je takođe imao nadimak Mutavi – Aleksandra Stankovića, vođu navijačko-kriminalne grupe „Janjičari“. Nakon ubistva Stankovića, 2016. grupu je preuzeo njegov najbliži saradnik Veljko Belivuk i preimenovao je u „Principi“, a Gligorijević je zauzimao važno mesto u hijerarhiji ove ekipe. 

„Bio je treći čovek klana Belivuk. Za mnogo toga se pitao“, kaže Bogdanović. „On je bio vođa navijača Partizana za Vojvodinu. I kontrolisao je poslove sa trgovinom narkoticima u Vojvodini.“ 

Gligorijević je, priča on, istovremeno ponudio svoje usluge Srpskoj naprednoj stranci (SNS) i sa njom počeo saradnju kao čovek koji će kontrolisati politička zbivanja u Odžacima. To nije uradio iz nekog ličnog interesa, kaže, već iz sopstvenog ubeđenja.

Batinaš iz uverenja

Kriminalac iz Odžaka nikada nije oprostio Demokratskoj stranci što je ležao u zatvoru.

„Uvek me je podsećao na činjenicu da je izuzetno kivan bio na Demokratsku stranku jer je to hapšenje nakon ubistva premijera bilo orkestrirano tada iz ove stranke. On nikada nije mogao da im oprosti tu dugogodišnju robiju – uvek je govorio: ‘Kad-tad ću im to vratiti’.“

Iz poruka koje mu je Gligorijević slao, a koje nam je Bogdanović pokazao, vidi se da je stvarno prezirao demokrate – nazivajući ih „žutim plaćenicima” i „plaćeničkim agentima agresorskih zemalja”. 

Srce kriminalca iz Odžaka bilo je na drugoj strani političkog spektra.

„Oduvek je, još dok je bio mlađi, čak i dok je bio tinejdžer, bio veliki fan Aleksandra Vučića, što je bilo meni za ne verovati zato što je tad još postojala Srpska radikalna stranka. Govorio je da je Vučić budućnost srpske politike, što sam ja smatrao kao jednu svojevrsnu komediju tada, pre faktički 30 godina. Ali, na kraju su se te neke Acine želje i prognoze obistinile“, priča Bogdanović.

„Gligorijević upoznaje Andreja Vučića koji je bio, kao i danas, glavni koordinator SNS-a za Vojvodinu. I postaje jako dobar prijatelj sa Danilom (sinom predsednika Aleksandra Vučića). Kada mi je pričao o odnosu koji je imao sa Danilom, to je bio čist prijateljski odnos koji je bio isključivo naslonjen na politiku. Danilo je znao ko je Aleksandar Gligorijević, ali mi je Aleksandar u više navrata govorio da odnos sa Danilom nikad nije bio kriminalne prirode.“

Sa SNS-om je imao dogovor da bude njihov batinaš, odnosno da razbija proteste i okupljanja predstavnika opozicije, ali i utiče na izbore, tvrdi Bogdanović.  

„Bio je SNS batina u Odžacima, što mogu da posvedoče opozicioni aktivisti u to vreme. Ali je svaku opozicionu aktivnost sprečavao na taj način što je razgovarao sa svojim sugrađanima. Nikada nije primenjivao silu. U drugim mestima itekako je znao da, nažalost, ’prevaspita’ ljude koji su bili politički opozicioni aktivisti. On je bio deo onog folklora opštepoznatog sa crnim džipovima i batinašima, sve ono što svi već znamo: bejzbol palice, kontrolisani glasovi, dovođenje glasača, zvanje.“ 

Bogdanović je, sa druge strane, bio član opozicione stranke. Kaže da je 2017. godine bio jedan od osnivača Pokreta slobodnih građana na čijem je čelu bio bivši ombudsman Saša Janković. Zbog toga je sa Gligorijevićem razgovarao o eventualnoj podršci navijača Jankoviću nakon predsedničkih izbora koji su se održavali te godine.

„U više navrata sam razgovarao sa Pukijem i rekao: ,Dobro Aco, ako dođe do te situacije da se menja politički sistem, da Saša Janković preuzme vlast, da li mi možemo da računamo na podršku tribine da prvenstveno ne dođe do krvoprolića? I onda je on rekao: ,Naravno, ali samo pod uslovom da predsednik Vučić izgubi poluge političke vlasti i naravno mi navijači nikada ne bismo krenuli protiv svog naroda.“

Što se politike tiče, prijatelj kriminalac je od Bogdanovića tražio samo jedno – da prestane javno da kritikuje Vučića.

Bogdanović je novinarima KRIK-a pokazao i poruku koju mu je Gligorijević, isprovociran zbog kritike predsednika, poslao preko instagrama.

„Aj te brate nešto zamoli brat, da mi više ne pišeš o Vučiću i SNS-u. Njegov sin je moj dobar drug i ne mogu da dopustim da mi pišeš takve stvari ružno se ja osećam, brate. Imaš pravo da budeš za koga hoćeš tvoj lični izbor, ali nemoj meni pisati ništa loše o Vučiću”, piše u poruci koju mu je Gligorijević poslao 21. oktobra 2019.

„Dragi moj brate, sve je to šala… Neću više da pominjem oca tvog prijatelja jer mi je naše prijateljstvo i poštovanje važnije od cele političke scene Srbije”, odgovorio mu je opozicionar. 

Mala „otmica” među prijateljima

Postojale su velike tenzije između „Principa” i visokopozicioniranog člana SNS-a i predsednika košarkaškog kluba Partizan Ostoje Mijailovića, za koga su Belivukovi saradnici verovali da sarađuje sa njihovim neprijateljima  – Partizanovim huliganima koje je predvodio Miloš Radisavljević zvani Kimi. 

Kao Ostojin prijatelj, ali i Gligorijevićev, Bogdanović se našao između obe strane i pokušavao je da smiri situaciju, vidi se iz poruka koje je dao novinarima KRIK-a.

„Ja sam uvek na pravoj strani, a to je južna tribina i Ostoja će zažaliti od navijača što je ponizio južnu tribinu”, napisao je Gligorijević u jednoj poruci, dok je u drugoj istakao: „Ne znam brate šta bi rekao, ali Ostoja je šurovo i sa Kimijem i tu nam je nabio nož u leđa.”  

„Mislim da preoštro reaguješ. Znam šta se dešava i čiji je ovo ‘rat’. Ja ne učestvujem u njemu i gledam interes kluba i to je sve”, napisao mu je Bogdanović pokušavajući da smiri strasti, vidi se u porukama poslatim 2019. „On je odjebao Kimija još davno, zato što mu se ovaj nametao. Niko od vas nije seo sa tim čovekom (Mijailovićem), ponudio sam ti sastanak, odbio si. Umesto da budeš mudar, sedneš sa čovekom i napraviš saradnju, odbacuješ tu ideju.”

Ove tenzije narasle su do toga da su „Principi”, kako Bogdanović tvrdi u intervju za KRIK, planirali čak da kidnapuju Mijailovićevu sestru.

„Izložio mi je problem vezan za Ostoju, kako on ne želi da sarađuje sa ’Principima’, kako bi ga trebalo disciplinovati i onda je rekao jednu stvar koja je meni tada bila, kao i sada, vrlo zastrašujuća. Rekao je: ’Znaš. Ja sam dobio zadatak da organizujem kidnapovanje njegove rođene sestre kako bismo obezbedili sredstva koja su nam potrebna.’ Rekao sam mu: ’Šokiran sam tim što čujem od tebe. Osim toga znaš da je Ostoja čovek s kojim ja imam jako dobre kontakte i koga cenim, to je jedna stvar. Druga stvar, ako to, ne daj Bože, krenete da uradite srušiće vam se država na vrat. Mislim da je to najgluplja stvar koju si mogao da mi kažeš, ali ti se zahvaljujem što si mi to rekao’.“  

Uspeo je, kaže, da Gligorijevića ubedi da odustane od otmice i da pokuša da pronađe neki drugi način da sa Ostojom napravi dogovor oko saradnje. Dva dana kasnije video se sa Gligorijevićem i on mu je to rekao.  

„Rekao mi je: ,Znaš šta? U pravu si. Ja sam razgovarao sa ovim mojima’. Naravno on nikada nije govorio njima da ima bilo kakve veze sa mnom. I rekao je da se od toga odustalo, da je to suviše opasno, ali kaže: ,Hvala ti što si mi to sve predočio jer sam tad shvatio koliko bismo problema sebi napravili. Eto, spasio si svog prijatelja, a spasio si i mene.’ I to se eto završilo na tome.“

O ovome, kaže, Ostoji nikada nije rekao ni reči. 

„Nikada to Ostoji nisam želeo da kažem, da to ne bi shvatio pogrešno. Mislim da bih stvorio samo dodatnu paniku kod njega i njegove porodice. Mislim da je sreća u celoj toj priči bila ta što je Gligorijević bio moj zaista veliki prijatelj i poslušao me“ 

Ispovest – ko je ubio Olivera

Jedan od važnih susreta koje je imao sa Gligorijevićem desio se u martu 2020. Videli su se u Odžacima, prvi put nakon što je on preuzeo lokalni fudbalski klub Tekstilac i nekoliko meseci pre Gligorijevićevog ubistva. 

„Nakon utakmice mi smo seli i pričali smo dosta dugo. Rekao mi je sve detalje vezano za ubistvo Olivera Ivanovića.“

Gligorijević mu je otkrio ko je osoba koja je u januaru 2018. godine u centru Kosovske Mitrovice pucala u Ivanovića, jednog od lidera Srba na Kosovu.  

„On (Gligorijević) je bio zadužen da obezbedi transfer novca, ali on tada nije znao, kako mi je rekao, da se radi o pripremi ubistva Olivera Ivanovića. Nakon ubistva dobio je 50 hiljada evra i rečeno mu je da taj novac da Ljubomiru Lainoviću za posao koji je obavio. Kaže: ,U tom momentu to je sve što se znalo. Mislio sam da je to za neki posao koji je on odradio unutar poslova kojima smo se mi bavili’ – tako mi je bukvalno rekao.“

Lainović, za koga je Gligorijević rekao da je izvršio ovu likvidaciju, sin je poznatog kriminalca Branislava Lainovića koji je ubijen 2000. godine. Mlađi Lainović je, kako se saznaje iz istrage tužilaštva, bio je likvidator iz Belivukovog klana. Svedok saradnik u procesu protiv ove grupe ispričao da je Lainović ubio Ljubomira Markovića Kiću, vođu jedne od supraničkih navijačkih grupa. Lainović je u jednom trenutku nestao i nije poznato šta se dogodilo sa njim. 

„Aleksandar mi je dalje rekao sledeće stvari: ,Nekoliko dana kad sam malom isplatio novac, neposredno pre njegovog odlaska u Španiju, mi smo se ponovo sreli’. Kaže: ,Toliko se napio i našmrkao da mi je rekao da novac koji sam mu ja tad dao nagrada za ubistvo Olivera Ivanovića.’ Aleksandar nije bio nimalo naivan, rekao je: ,Daj mi tu šta je bilo, kako je bilo’ i doslovce mi je rekao da je Milan Radoičić bio čovek koji je organizovao prebacivanje Lainovićevo na Kosovo, njegov boravak tamo i vraćanje nakon ubistva u Srbiju.“

Gligorijević je navodno saznao i da je ubistvo naručio uticajni kriminalac sa Kosova Zvonko Veselinović, što je takođe preneo Bogdanoviću, kako ovaj tvrdi. 

„Lainović mu je rekao da je (Zvonko) Veselinović zatražio uslugu klana, oni su mu dali ubicu, ubica je dobio 50 hiljada evra, izvršio ubistvo i nakon toga dečko, koliko se ja sećam, odlazi u Španiju ili u Atinu, da izvršava još jedno ubistvo ili dva ili više i na kraju plaća sve, naravno, svojom glavom jer morate ukloniti dokaze“, priča Bogdanović. 

Nakon ovoga, Bogdanović je, kaže, postao veoma zabrinut za svog prijatelja. Plašio se da se njegovo ime ne dovede u vezu sa ubistvom Ivanovića, ali ga je ovaj uveravao da je bezbedan jer je „država iza njega“. Uprkos tome, prilikom susreta sa njim na kome mu je izneo ove detalje, primetio je da je uznemiren.

„Vidno je bio uznemiren. I vidno je bio nervozan. Ja sam mu rekao – Aleksandre, brate moj, ovde ti je pozicija da moraš ići kao svedok saradnik za Oliverovo ubistvo i dobiješ neki tretman, odeš iz zemlje, jer tebi je od tog momenta glava u pitanju. On je rekao: ,Ja to znam i toga me je strah’.“ 

Pitao je Gligorijevića da li i Aleksandar Vučić ima veze sa ubistvom Ivanovića, ali je dobio negativan odgovor. Objasnio mu je da je motiv likvidacije sukob između Ivanovića i Veselinovića.  

„Kaže: ,Ti znaš da je volim Aleksandra i sve to, ali on stvarno nema veze sa tim jer da ima veze ja bih ti rekao’. I onda sam ja pitao: ,Dobro, šta je motiv ubistva?’ Kaže: ,Previše je Oliver ušao u rebra Zvonku vezano za njegove poslove i to su nerazjašnjeni računi i zbog toga se to moralo završiti tako. Oliver je tamo bio opasan po interese Veselinovića i njegovog kuma s jedne strane, s druge strane, to sam ja povezao, politička smrt Olivera Ivanovića je mnogo značila za dalji politički razvoj vezan za Kosovo.“ 

„Gligorijevićev kraj” ili „Likvidacija ozbiljnog igrača”

Po Gligorijevića stvari se, međutim, ubrzo komplikuju. Manje od dva meseca nakon ovog susreta, početkom maja, on je u Kuli usred dana pucao na jednog opozicionog aktivistu i pokušao da ga ubije.

„Neposredno posle toga, sa nepoznatog broja telefona, možda dva sata kasnije, on me zove i kaže: ,Brate, u problemu sam, skloniću se, nemoj me više zvati na onaj moj broj telefona. Videćemo se u Beogradu, javiću ti se.’ Ja u tom momentu nisam znao šta se dešava“, prepričava Bogdanović. 

Stvari su mu, kaže, postale jasnije kada je primetio da nijedan medij nije objavio da se ova pucnjava desila, kao i da Gligorijević nije uhapšen iako ga je muškarac koga je upucao prepoznao i dao iskaz policiji, a događaju su prisustvovali i svedoci.

„To je meni govorilo da je on zaista pod zaštitom policije, tužilaštva, pod zaštitom države. I da je jak. U tom momentu, koliko god to što je on uradio bilo nenormalno, došao sam do zaključka: ,Bože, ovaj moj brat stvarno je ozbiljan igrač.’ Čim ga niko ne traži, čim ga nema u medijima, čim mediji ne pričaju da je raspisana poternica ili šta god, znači on je ozbiljan kriminalac.“

Bogdanović kaže da se sa prijateljem video nekoliko dana pre nego što će mu se izgubiti svaki trag.

„Zadnji put smo se videli na rođendan moje ćerke, to je bio 15. jun (2020). Videli smo se na kratko, 20-ak minuta, šetali smo, nismo negde seli. Rekao mi je: ’Brate, sutra je dan D i sutra ću naplatiti sve ono što treba da naplatim, javiće ti se brat posle toga. Preuzimam sve što može da se preuzme u Srbiji’… On je hteo da se obračuna sa Belivukom. To je preuzimanje klana, ono: ‘Sklonite jednog da biste došli Vi’. Ja sam mu rekao: ,Dobro bre, ajde ne fantaziraj, ajde ne lupaj gluposti, šta ti možeš da preuzmeš.’ ,Ne’, kaže, ,država je uz mene.’ To je bio njegov komentar.“

U ovome Gligorijević, međutim, nije uspeo – ubijen je u junu 2020, a tužilaštvo tvrdi da su ga ubili njegovi dotadašnji saradnici Veljko Belivuk i drugi članovi grupe „Principi“. 

Istraga tužilaštva otkrila je da je Gligorijević sa članovima suparničke kriminalne grupe planirao Belivukovo ubistvo i da je zbog toga nabavio i snajper. 

„Brate, ovaj me namestio… ako sve bude ok za par dana ide u ‘klanicu’”, citirana je u optužnici poruka koju je Belivuk poslao saradniku misleći na Gligorijevića.

Preduhitrili su ga, kako se navodi optužnici, i ubili u kući u Ritopeku koja je korišćena specijalno za likvidacije. To su Belivuk i saradnici zabeležili fotografijama na kojima se vidi da su Gligorijeviću na leđima nožem urezali „izdaja”, a da su mu telo nakon ubistva isekli na komade. Zatim je samleveno i bačeno u Dunav.  

Pošto se sa Gligorijevićem nije čuo nekoliko meseci, a nikakve informacije nije dobio ni od njegove porodice, Bogdanović je posumnjao da nešto nije u redu. 

„Krajem oktobra meseca mi je već bilo dosta, dosta čudno i tada sam počeo da sumnjam šta se to dešava, nema ga nigde. Ali opet me je držala neka nada, sklonio se, napravio to što je napravio, država čisti brljotinu koju je on napravio i tamo je negde.“

Nakon što su u februaru prošle godine uhapšeni Belivuk i njegovi saradnici, postalo mu je jasno da su stvari otišle mnogo dalje nego što je mislio. 

„Onog momenta kada su počele da kruže fotografije sa ‘Skaja’ (zaštićenih telefona koji su koristili Belivuk i saradnici) u Odžacima gde su na desetine fotografija Aleksandrove egzekucije, ja sam shvatio da je on meni sačuvao život. Jer u tom periodu kad je on ubijen, na najmonstruozniji način na koji čovek može da zamisli – on nije pomenuo mene. Kao nekoga ko zna za sve ovo.“

Dok je pričao o detaljima kako mu je prijatelj ubijen, Bogdanović se zaplakao. Kaže da je odlučio da sada izađe u javnost i razgovara sa novinarima KRIK-a, jer oseća da to duguje Gligorijeviću.

„On jeste komunicirao sa suparničkim klanom, ne znam šta su radili i koji su bili motivi njegove komunikacije sa njima, ali on je ubijen zato što je suviše mnogo znao. I zato što bi se, da je dobio tu bitku koju je najavljivao, sigurno doveli u vezu (Belivukov) klan i kriminalni klan Veselinovića koji je naručilac i nalogodavac ubistva.“

Bogdanović na kraju intervjua kaže i da je svestan da, ispričavši ovo, dovodi u problem sebe i svoju porodicu. Ipak, navodi da će sve što zna ispričati i u tužilaštvu iako nema poverenja u sistem.

„Neki tračak nade u meni postoji da će ova država da me zaštiti i mislim da je to najmanje što ona može da uradi u ovom trenutku da bi cela istina oko Oliverovog ubistva izašla na videlo i konačno se to reši na najpozitivniji mogući način – da oni koji su to naredili i organizovali budu privedeni pravdi.“

Izvor: KRIK - Mreža za istraživanje kriminala i korupcije