Sanatorijum za DJV



Marko Vidojković, odlomak iz kolumne za ''Danas''

Draganče nije urednik svojih novina. Urednik je firer. On sve smisli, a Gagili odradi. Kad to traje više od deset godina, počinje da utiče na fizičko i mentalno zdravlje. Prvo, čovek se izobličio. Nekad je bio visok, lep i plavokos, a sad liči na svoju novinu. Pre neki dan reče da je dobio psorijazu jer su ga uplašili demonstranti.

Da bi krenule žive rane na nervnoj bazi, potrebno je godinama raditi posao koji on radi, a ne biti baš toliko đubre kakvo bi želeo. Setite se njegovih susreta sa ruljom. Svaki se završio bekstvom i buljenjem u mobilni.

Ne može ni ilegalno zgradu da podigne, a da ne završi plačući u klonji. Kad je tvitnuo da je susret sa besnom demonstrantkinjom („Govno jedno“) zapravo strategija CIA, bilo je jasno – počele su i halucinacije.

Naprednjaci su po pravilu retardirane lenčuge, a DJV je sve samo ne lenčuga. On je na frontu 24 sata dnevno. Šta mislite, uživa li u tome? Šta cenite, koliko godina ne sme da se pogleda u ogledalo? Sve će proći, moja draga, pa tako i Informer, a kad se to desi, DJV mora smesta u sanatorijum.

Dok drugi budu preletali i bežali s pokradenim parama, ovaj endemski odbačeni rob mora biti zatvoren u gumenu sobu i narokan sedativima. Treba ga sačuvati i o njemu pisati naučne radove.