Falsifikovanje podataka bitnih po javno zdravlje



NA POTEZU JE REPUBLIČKA JAVNA TUŽITELJKA ZAGORKA DOLOVAC

Falsifikovanje podataka bitnih po javno zdravlje

NIN ne poseduje „izmišljeni dokument“, kako insinuira Lončar, već dokument dobijen na osnovu zahteva za informacije od javnog značaja, nema izvor koji „neće pominjati“ jer je izvor Gradski zavod za javno zdravlje Beograd i ima podatak koji potvrđuje onaj koji je izneo Predrag Kon - 210 preminulih do kraja juna. A ima i dokumente koji potvrđuju da je u julu sakriveno najmanje 8.200 obolelih od kovida

Nije baš za iznenađenje ali jeste za žaljenje – novi talas epidemije smo ipak dočekali sa istim licima koja nas od početka tretiraju kao mediokritete. Što da ne – dozvolili smo im. Pristali smo na stupidno objašnjenje da je njihova taktika utamničenja bila fenomenalna jer su sačuvali „najstariji deo populacije“ u prvom piku, a da ne zatražimo objašnjenje da li su na taj način stvorili trajni imunitet ili je država odlučila da ih žrtvuje u nadolazećem trećem piku. Nismo baš došli ni do konsenzusa oko osnovne stvari – da ne pristajemo da nas štite i leče na osnovu spinovane statistike i lažnih brojki „najboljih od najboljih (A. Vučić)“.

Ipak, na trenutak je delovalo da novi nalet epidemije nećemo sačekati u situaciji da nas baš svi (od imenovanih da nas zvanično obaveštavaju) i baš u svemu lažu. Dr Predrag Kon je, nakon sopstvenog istraživanja, opovrgao tvrdnju Kriznog štaba i Instituta „Batut“ da je u Srbiji do početka juna preminulo 244 ljudi, jer je samo u Beogradu lično izbrojao više. Konkretno, umesto da prihvati zvanično brojku da je u tom periodu u Beogradu preminulo 118 osoba, on je od marta do juna pronašao 210 smrtnih ishoda kojima je kovid-19 u potvrdi o smrti bio napisan kao neposredni ili osnovni uzrok smrti. To je dokumentovano dva puta više preminulih, a kao mogućnost je pomenuo da bi moglo da bude i tri puta više: „Pored toga, našao sam 29 smrtnih slučajeva u tom istom periodu od virusne pneumonije i našao sam višak smrtnosti od neoznačene pneumonije – dakle, ne bakterijske – 102 slučaja je bilo viška, ali ne možemo da kažemo da su 102 bila od kovida, ali jedan znatan broj jeste“.

Politička mašinerija je samo dan kasnije uposlila sve svoje kapacitete i demantovala sve. Tehnički ministar zdravlja je uskliknuo da stoji „iza toga da to nije utemeljeno ni na jednom dokazu“ i da „apsolutno nije tačno“, a Vučić je izbacio krunski argument – čuo se sa „Batutom“ i oni su mu rekli da ima „manje umrlih“. Baš iznenađujuće, nisu mu rekli – jao, uhvatiste nas u lažiranju. Uz to je dodao da je „ponosan na sve lekare“ i da „niko od nas nije slagao ni jednu jedinu reč“, a da nije objasnio kako lekari u „Batutu“ govore jedno, Kon drugo, a niko ne laže. Toga se dosetio tek naknadno, pa je pojasnio – Kon nije pričao o sakrivenim slučajevima smrti od kovida-19 već o opštoj stopi mortaliteta u tom periodu. I ma koliko to objašnjenje bilo besmisleno kada neko u svom izlaganju navede da je kao „neposredni ili osnovni uzrok smrti“ kovid-19 pronašao kod 210 osoba, dr Kon se uhvatio za uže spasa koje mu je bacio predsednik (u međuvremenu nijedan kolega iz Kriznog štaba nije našao dovoljno smelosti ili pokazao dovoljno kolegijalnosti da ga podrži, iako su svi dovoljno stručni da znaju koliko su im manjkave brojke) i uzvratio da je ipak mislio na mortalitetnu statistiku.

Izgledalo je da je to sve od onog trenutka u kom smo se ponadali da nas neće svi uvek o svemu lagati. Krizni štab je uz pripitomljenog Kona nastupio na proširenoj konferenciji za štampu, diveći se ideji Vučića o reviziji podataka, a ministar Lončar je stvari mogao da postavi na pravo mesto – uz povišen ton, naravno i uz onu naprednjačku: „Građanima je sve jasno, ali pojedincima koji nemaju ideju, koji nemaju program, misle da je ovo pogodan teren da kompromituju Krizni štab, da kompromituju Ministarstvo, da kompromituju Vladu, ali nisu im ni oni bitni. To su samo prepreke da dođu do Aleksandra Vučića. Njima smeta Aleksandar Vučić.“

A kada je elaborirao temu građana – marioneta koji nemaju ni svest ni pravo da pomisle na sopstveno zdravlje, a još manje da preispituju da li žele da ga povere ekipi koja od njih krije istinu (zna se da niko ne može da razmišlja o sopstvenom životu, već svi moraju da misle samo o Vučiću), ustremio se na novinare koji šire laži. „Izmišljena dokumenta možete da napravite kako hoćete. Znate kako funkcioniše. Oni nešto načuju, onda se bave istraživačkim novinarstvom, a onda nađu nekoga, da li ima veze sa istraživačkim novinarstvom ili ne: dajte nešto, ali neću vas pominjati. A onda oni izmisle nešto, daju bilo šta, sami znaju da nema veze sa istinom, jer da ima - ne bi sedeli ovde već bi bili u tužilaštvu, podneli tužbu, doneli dokaze i ne bi gubili vreme ovde. Ako vama daje neko lažne podatke, mi ne možemo da utičemo na to“, objasnio je Lončar.

Autor: SANDRA PETRUŠIĆ
Opširnije u štampanom izdanju NIN-a od 15.10.2020.