MILAN ĆULIBRK - Treće oko Fiskalnog saveta



Piše: Milan Ćulibrk, kolumna za nedeljnik ''NIN''

Кada na Gugl pretraživaču ukucate dr Bojan Dimitrijević i Youtube na prvom mestu neće vam se pojaviti izveštaj iz Skupštine od 17. decembra 2020, kada je bivši ministar trgovine i turizma u vladi Vojislava Кoštunice izabran za novog člana Fiskalnog saveta. Neće se pojaviti ni prilog televizije sa nacionalnom frekvencijom da je bivši član Glavnog odbora SPO-a, a od 2008. funkcioner SNS-a, u nezavisno telo, zaduženo da čuva državnu kasu od rasipnika iz izvršne vlasti, izabran iako po Zakonu o budžetskom sistemu član Fiskalnog saveta „ne može biti član političke stranke“. Hm, možda ta odredba važi samo za članove, a ne i za funkcionere stranaka? Pogotovo vladajuće.

Ne, umesto svega toga, „iskočiće“ njegovo gostovanje na TV Balkan info sa naslovom Svetom vladaju potomci crnih magova sa drevne Atlantide, u kojem navodi da su ljudi sa tog mitskog ostrva imali „mnogo razvijenije treće oko“, koje im je omogućavalo da „savladaju silu gravitacije“, a imali su i „sposobnost teleportacije, postojanja na više mesta istovremeno“.

Кoliko god to bilo čudno, ima tu i čudnijih stvari. Prvo, za Fiskalni savet predložila ga je stranačka koleginica Jorgovanka Tabaković, pa su zaista male šanse da nije znala da je i Dimitrijević u SNS-u. Tu zakonsku prepreku preskočio je iz mesta, bez zagrevanja, kao i direktor BIA, guvernerka NBS, direktor Agencije za sprečavanje korupcije… Svi su problem rešili „zamrzavanjem“ članstva u SNS-u, a znamo koliko je to „zamrzavanje“ duboko i iskreno. Zato bi bilo poštenije da se van snage stave svi zakoni koji sprečavaju funkcionere SNS-a da postanu članovi „nezavisnih“ regulatornih tela. Glupo je da se pod stare dane kao deca igraju žmurke. Tim pre što stranka kojoj pripadaju ionako može da radi šta joj je volja, pa je glupo da se kriju. Jednostavnije je da promene propise i da njima ozakone ovo bezakonje. Time će izbiti iz ruku bar formalne argumente šačici kritičara koji se još drže zakona kao pijani plota.

Uostalom, ukidanje zakona je poštenije od njihovog svesnog kršenja. A da li iko veruje da onaj ko kontroliše banke nije znao da za Fiskalni savet predlaže predsednika UO MTS banke? Ili da bar guvernerki niko nije skrenuo pažnju da po zakonu onaj koga predlaže „ne može obavljati druga zaduženja ili plaćene dužnosti…“? Iako je Dimitrijević u Skupštini zakletvu položio 17. decembra 2020, na sajtu NBS i MTS banke je i početkom februara 2021. stajalo da je on predsednik UO te banke. U poslednjoj imovinskoj karti, koju je Agenciji za sprečavanje korupcije dostavio još pre dve i po godine, piše da za to dobija mesečnu naknadu od 140.000 dinara. Nigde, dakle, pisanog traga da je posle izbora u Fiskalni savet dao ostavku na mesto predsednika UO MTS banke.

Pa dobro, reći će neko, možda je zaboravio. Možda i jeste, ali to ne liči na njega. A, evo i zašto - 10. oktobra 2016. Dimitrijević je imenovan za člana Visokog službeničkog saveta, a već sutradan, 11. oktobra dostavio je Agenciji za borbu protiv korupcije novu imovinsku kartu, u kojoj se navodi nova funkcija i da mu je mesečna naknada za taj angažman bila 108.000 dinara. Revnosan je bio i pre toga - 9. januara 2018. prestao je da bude predsednik Nadzornog odbora Ateljea 212, a posle samo devet dana obavestio je Agenciju da mu je prestao angažman, za koji, uzgred rečeno, nije dobijao nikakvu novčanu naknadu, već je taj posao radio volonterski.

Кako je onda moguće da neko ko je do sada vodio računa o procedurama ni posle 48 dana od polaganja zakletve nije Agenciji za sprečavanje korupcije dostavio novi izveštaj o imovini i prihodima, a po zakonu je bio dužan da to uradi u roku od 30 dana. Na stranu što bi iz nove imovinske karte moralo jasno da se vidi da je za MTS banku prestao da radi bar dan pre nego što je i formalno izabran za člana Fiskalnog saveta. Ako je, kojim slučajem, Dimitrijević i uradio sve u skladu sa zakonom, onda je neko drugi zatajio, što se na kraju ponovo svodi na isto – da u ovoj zemlji zakoni postoje da bi se kršili.

Zato je prava šteta što nemaju svi u Srbiji „sposobnost teleportacije“ ili „postojanja na više mesta istovremeno“. Tim pre što, čak i ako otvorimo četvore oči, uvek bolje u životu prođu oni koji imaju treće oko ili šesto čulo. Većina ostalih se pre oseća kao deveta rupa na svirali ili trinaesto prase.