Vladimir Matijanić, tekst za portal Index.hr
Pokažu li se točnima aktualna ispitivanja popularnosti političkih stranaka, a ništa nije isključeno i sve je moguće, u večernjim satima nedjelje 5. srpnja mogli bismo svjedočiti prvom činu dojmljivog političkog samoubojstva Andreja Plenkovića.
HDZ je odnedavno drugi po popularnosti, iza SDP-ove Restart koalicije, a premijerova žurba s raspisivanjem parlamentarnih izbora, prije donošenja zakona o obnovi Zagreba i jasnih odgovora o tragičnim događajima u splitskom Domu za starije i nemoćne osobe, sadržavala je kalkulaciju da je tu ovogodišnju obavezu bolje odraditi dok je javnost očarana djelovanjem Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i njegovim uspjesima u borbi protiv covida-19. Red popularnosti Vilija Beroša, prstohvat Davora Božinovića, stručak ratništva Damira Krstičevića, eventualno žlica Mladena Markača, sve se to zamiješa u PR-ovskoj kuhinji i eto recepta za još jedan lagodan mandat.
Sve je izgledalo tako dobro za Plenkovića...
Plenković i suradnici osmislili su i strategiju amortizacije najvećih akutnih problema - neobjašnjive odgode obnove Zagreba nakon potresa te situacije u Domu za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu. Premijer je, tako, već javno nabrajao što je njegova vlada učinila za pomoć Zagrepčanima bez doma, dok se s problemima na jugu, u desetoj izbornoj jedinici, trebao uhvatiti Krstičević, stranačka uzdanica čak i nakon što je dao ostavku na mjesto ministra obrane.
Ispitivanja popularnosti stranaka svjedočila su o rastu HDZ-a. Krajem travnja imali su podršku od 27,9 posto, a drugi je bio SDP s 23,2 posto. U prvoj polovici svibnja, prije mjesec dana, popularnost im je nastavila rasti, prešla je 30 posto. Rejting je skakao i Viliju Berošu, ministru zdravstva, i činilo se kako nema razloga za čekanje. Odnosno, ima ih, ali ih je moguće prekriti PR-om i galamom. Osim toga, prema mnogim predviđanjima, Hrvatska bi se na jesen trebala suočiti s posljedicama kraha turističke sezone. HDZ-ovci su bili uvjereni kako ih brzo raspisivanje izbora vodi prema pobjedi.
...a onda se sve promijenilo
Onda je krenulo po zlu. Ispostavilo se da Markač i Krstičević ne namjeravaju sudjelovati na izborima, a potom se cijeli vukovarski HDZ na čelu s Ivanom Penavom pridružio družbi čudnih desničara Miroslava Škore nastaloj na nezadovoljstvu naizgled nedovoljnim desnilom aktualnog HDZ-a. Oni na vlasti žele vidjeti nešto poput HDZ-a koji mrzi Istanbulsku konvenciju i ne koalira s Miloradom Pupovcem i Srbima općenito. To im je, po prilici, sav politički program.
Krstičević i Penava bi aktualnom HDZ-ovom lideru bili idealni za šarmiranje desnih, ratnički i antisrpski nastrojenih birača. Bivši ministar obrane kao ratnik u tradicionalno (prvo)boračkoj Dalmaciji te Penava u ulozi galamdžije u Vukovaru, gdje se kolektivne rane održavaju vječno otvorenima, trebali su aktualnom HDZ-ovom lideru kao moćno sredstvo obuzdavanja skepse kod onih koji u njemu vide nedovoljno energičnog Hrvata, briselskog čovjeka udaljenog od običnog puka i njegove nasušne potrebe za neprijateljima.
Uhićenje Josipe Rimac kao prijelomni trenutak
Zatim se dogodila DORH-ova akcija protiv Josipe Rimac. Ona nije bila među Plenkoviću najbližim licima, ali je u stranačkoj hijerarhiji kotirala dovoljno visoko da je dogurala do mjesta državne tajnice u Ministarstvu uprave. Metastaze afere zahvatile su Ministarstvo gospodarstva pa dotaknule i još jednog Plenkovićevog ministra Tomislava Ćorića, a stvar je postala toliko neugodna da je premijer u očitom napadu nervoze snažno politizirao rad istražitelja izjavom kako očekuje da policija i DORH procesuiraju "one koji su vezani uz SDP i, primjerice, provođenje javnih nabava za Europsku prijestolnicu kulture u Rijeci". Bio je to, najblaže rečeno, neobičan javni pokušaj usmjeravanja rada državnih odvjetnika čiju je glavnu šeficu Zlatu Hrvoj Šipek prošlog mjeseca podržala upravo Plenkovićeva parlamentarna većina.
Drama oko Rimac možda i ne bi bila tempirana uoči izbora - državni su odvjetnici ljudi s razvijenim smislom za potrebe, ciljeve i ambicije vladajućih politika - da ona nije otkrila prislušni uređaj u autu pa su se istražitelji, očito spašavajući cijelu operaciju, odlučili žrtvovati poslovično dobre odnose s vrhom državne politike.
E tu se već zamrsilo klupko problema. Premda Plenković, koliko je poznato, spada u rijetke HDZ-ove čelnike bez izražene sklonosti prema nepripadajućoj imovinskoj koristi, iz vlade mu je odlepršao niz ministara, mnogi i zbog korupcije. A to su ljudi koje je birao on sam. Otvaranje afere čiji su akteri zaposleni u vladi i članovi vladajuće partije posljednje je što mu je trebalo nekih mjesec dana uoči izbora. Čini ga dodatno slabijim pred ne baš snažnom opozicijom i zadaje mu organizacijske teškoće. Svaki će glas biti važan, a nekako se čini da Rimac neće stići mobilizirati svoje fanove da zaokruže koga bi već trebali.
Velik problem s Berošem u dalmatinskoj izbornoj jedinici
Konačno, tu je deseta izborna jedinica: premijer u nju šalje Vilija Beroša. Zagrebački liječnik porijeklom s Hvara postao je najpopularniji ministar zdravstva u posljednjih tridesetak godina jer se na početku pandemije pokazao pristupačnim, otvorenim i u svakom pogledu ugodnijim od prethodnika koji se - možda ga se sjećate? - zvao Milan Kujundžić. Kako se drama s koronom smirivala, Beroševa se popularnost smanjivala, odnosno vraćala u realnije okvire. Na taj je proces zasigurno utjecalo i njegovo otvoreno deklariranje stranačke pripadnosti.
Da, ima dosta ljudi koji su vjerovali da su članovi Nacionalnog stožera birani isključivo zato što su stručnjaci, pa im se svijet okrenuo naopako kad su doznali da su ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i ministar zdravstva, na primjer, stranačke figure. Brojnost takvih ljudi svjedoči i o političkoj zapuštenosti ove države, ali to je neka druga tema.
Beroš bi trebao zamijeniti Krstičevića, što mu neće biti lako iz barem dva razloga: prvi, za standarde dijela dalmatinskih fanova HDZ-a Beroš je prefin i predobro upravlja vlastitim rečenicama, a u ratu, koliko je poznato, nije zapovijedao ničim što se naziva legendarnim. Drugi, u Splitu se nalazi i Dom za starije i nemoćne osobe u kojem je covid-19 zarazio 68, a ubio 19 ljudi. Ministar sada tvrdi kako domovi za starije uopće nisu u njegovoj, nego u nadležnosti Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, što je dijelom točno, ali samo dijelom - Ministarstvo zdravstva odgovorno je za medicinsku skrb nad korisnicima domova, a ljudi su umrli zbog zdravstvenih problema, a ne u urušavanju zgrade.
Osim toga, upravo je on krajem travnja i početkom svibnja ponavljao da u Domu nije bilo stručnih propusta i da je za fatalne posljedice odgovoran virus, a on i ministrica za demografiju (i ostalo) Vesna Bedeković već mjesec i pol skrivaju inspekcijske izvještaje svojih ministarstava, o čemu smo pisali više nego itko...
Manjak Beroševe "autentičnosti" za HDZ-ov će interes, a u svoju korist, pokušati iskoristiti Željko Kerum. Trgovine mu jesu propale, ali trgovački talent neće nikada. Kerum će u desetoj izbornoj jedinici bučnim pozivanjem na Tuđmana te s križem XXL dimenzija, dakle svim onim što nikako ne ide uz Beroša, čak i ako on intimno vjeruje u to, pokušati Škori oteti dio glasova ljudi koji izbore doživljavaju kao mjerenje hrvatstva i manifestnog katoličanstva. Nemamo pojma kako će to naplatiti, ali pobijedi li HDZ, ne sumnjamo da hoće.
U međuvremenu, stigli su novi rezultati ispitivanja javnog mnijenja. HDZ je pao na drugo mjesto iza SDP-a. I to SDP-a koji pod vodstvom Davora Bernardića ne izgleda ni svježe ni poticajno.
Sada čak i ovakva jadna opozicija djeluje prijeteće
Kada je odlučio krenuti na izbore Plenković je bio lider najpopularnije stranke. U međuvremenu, predstavio je izborni program sačinjen od floskula i poneke besmislice, ostao bez partijske ćelije na krajnjem istoku zemlje, izgubio idealnog kandidata za jug, zamjerio se metropoli, a Kvarner i Istru nikad nije ni imao.
Kratka suradnja s Mostom pokazala je da se teško nosi s tvrdoglavim koalicijskim partnerom. Odgovaraju mu manjinski zastupnici, osuđeni na suživot s vlašću, ili nešto poput Hrvatske narodne stranke, političkog organizma između živog i neživog. No HNS-a vjerojatno više neće biti, a problemi u HDZ-u su toliki da čak i neobično indisponirana opozicija djeluje prijeteće.
Ne treba zaboraviti da mu je čak i takva opozicija dala dva neugodna udarca - na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima. U nedjelju 5. srpnja navečer znat ćemo je li pobjeda na unutarstranačkim izborima bila jedini Plenkovićev uvjerljivi trijumf. Ode li u opoziciju, vjerojatno se neće nauživati ni u njezinom rezultatu.
