Nakon što se iz Potočara vratio u Banju Luku, oglasio se potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović.
Sve što čovjek radi u životu treba ostaviti neki trag, ovakvi dani poput ovog 11.7.2022. u meni ostave brazdu.
U toj brazdi se nakupi čovjeku svega i vrlo teško može donijeti neke zaključke i tako stoji ta brazda, valjda ta i sve ostale brazde definišu čovjeka.
Juče smo proveli cijeli dan u Potočarima sa ljudima, pričali, sjedili, šetali, hiljade nepoznatih i poznatih ljudi svi zajedno, a svako sa svojim teretom u životu.
Naporan je bio dan, težak nekako bez zraka. Dolazimo uveče kod našeg Ćamila na konak, na pragu nas dočekuje njegova majka, sa osmijehom i zagrljajem kao najmilije.
Po prvi put srećem majku svog druga koja je isto u srebreničkom genocidu izgubila svoje najmilije. Grli me ta žena i kaže – „Sine, ja tebe gledam isto ko mog Ćamila”.
Sjedimo u dnevnoj sobi Ćamil, Aco, Sale i ja, majka nam je spremila večeru, galami na Ćamila da nam sipa sok, onako kao i u svakoj kući u Bosni, gosti se moraju ugostiti.
Ostajemo dugo u noć, prepričava nam Ćamil sva ta dešavanja do kobnog 11.7.1995. u dahu slušamo, osjećamo preživljavamo…
Sale i Aco odlaze na sprat da spavaju, ostajemo Ćamil i ja, pričamo. Gledam Ćamila, mi smo vršnjaci rođeni smo 1979. godine on u Srebrenici, a ja u Banja Luci. Imali smo različite sudbine, njegova je bila jako teška.
Sat poslije ponoći, dva vršnjaka Srbin i Bošnjak u Srebrenici pričaju istim jezikom, razumiju se, osjećaju se bratski, kao dva Bosanaca.
Zaspao sam u sekundi kada sam legao, budim se u Srebrenici, brat Ćamil čeka sa kafom sjedimo nas četvorica spremamo se put Potočara na komemoraciju, ulazi majka ponovo: „Djeco, ne možete ići bez doručka”… da to su te bosanske majke, iste i u Srebrenici i u Banja Luci.
E, sad zašto ovo sve pišem, želim da moja Una zapamti ovu brazdu, da zna da u Srebrenici živi Ćamilova kćerka Ajna i da znaju obe da, ako ništa drugo, njihovi očevi su se razumjeli, družili i dijelili i planove i osjećaje i strahove.
Ovdje ću stati, a dok sam živ ostaću dosljedan svojim osjećajima, bez obzira na cijenu koja se plaća, Srebrenica je i moja rana, ko razumije razumio je, ko ne razumije neće nikada, poručio je Mijatović.
Izvor: ljudski.ba
