SVETISLAV BASARA - Državni moždani udar



Piše: Svetislav Basara

Rat u Ukrajini odavno više nije Breaking News, prođe kao sen njegovih vorholovskih pet minuta svetske slave. Sa izuzetkom Politikine Rotopalanke - čija piskarala pomno beleže svaki oboreni ukrajinski dron i svaki pedalj osvojene teritorije - Ðoleta Vukadinovića i Ljubinke Milinčićke, za koje podozrevam da ne samo što vode preciznu evidenciju nego telepatski obore i poneki karadušmanski dron i „mig 25“ - čisto da učine Matuški - u medijima serbskim o ratu ni mukajet.

Da bih se obavestio o ratnim zbivanjima, nije bilo druge nego da zapušim nos i svratim na sajt Sputnjika, čiji bi moskovski pandan - da je u Rusiji uopšte moguć - morao da nosi žutu traku s natpisom „strani agent“.

Neposredno po prispeću na Sputnjikov sajt, u oči mi upade paničarski naslov „Opasan pokušaj da se ozvaniči mržnja prema Rusiji“. Podnaslov je bio još još paničarskiji, citiram, „Savet Pravnog fakulteta u Novom Sadu smenom dekana Branislava Ristivojevića pokušao je ideološki i simbolički državni udar“. Šta drugo može biti ispodnaslovni i podnaslovni tekst nego must read.

Ime Branislav Ristivojević zvučalo mi je poznato, ali se tek u neko doba setih da je svrgnuti dekan bio jedan od revnosnijih zanosača muda Koštunice dr Vojislava, koji je za dekana i postavljen u sklopu Koštuničinog projekta nacifikacije i klerikalizacije visokoškolskih ustanova. Koji je u potpunosti uspeo. Ali je zato sve ostalo propalo. Pogotovo jezik.

Jer da nije, ne bi bilo moguće čitati Sputnjikove jezičke bljuvotine, poput „vulgarno prepisujući opskurne metode mržnje i rusofobije koja se kao gangrena (krvi ti jebem) širi Zapadom, članovi Saveta su totalitarnom sabljom posekli dekana jer je, između ostalog, dozvolio da studenti posete rusku ambasadu“.

Ima u tom drljavom tekstuljku još budalaština, srećom, ja nemam karaktera da ih citiram, pa ću pitati sputnjicu, glodurku: za koji su to qwrz Kraljevića Marka studenti u obavezi da od dekana Ristivojevića traže dozvolu da posete rusku ambasadu.

Da se poslužim deesesovskim, dekanu bliskim mrtvačkim jezikom: svaki punoletni građanin je „vlastan“ da poseti koju god mu drago ambasadu, ali nisam siguran da li su dekani vlasni da studente huškaju i organizuju posete ambasadama. Podozrevam da se u tom totalitarnom dimu krije upravo ta mindža, ubrzo sam pribavio i dokaz. Evo šta kaže saopštenje Saveta novosadskog pravnog. „Ristivojević je“, kaže saopštenje, između ostalih brljotina, smenjen zato jer je „samostalno o trošku fakulteta organizovao posetu studenata fakulteta Ambasadi Ruske Federacije, a što je suprotno čl. 38, st. 1, t. 14 Statuta fakulteta, prema kome Nastavno-naučno veće odlučuje o nastavnoj i naučnoj saradnji fakulteta sa institucijama u zemlji i inostranstvu“. Ne znam šta da kažem osim da Koštunici izrazim saučešće zbog iznenadnog gubitka dekana.