Spomen-ploča kao upozorenje da se zločin ne ponovi



Stravično ubojstvo jedne obitelji zbog srpskog porijekla te 1991. godine moglo je ostati samo simbol tragedije srpske zajednice u Zagrebu. Sjećanje na taj zločin i žal mogli su ostati zatvoreni unutar skučenih granica pamćenja jednog naroda samo na svoje žrtve. Međutim, ni danas, kao ni protekle 32 godine, to nije tako. Revolt zbog svega što se dogodilo obitelji Zec – Mihajlu, Mariji, Aleksandri, kao i Dušanu i Gordani – te kobne večeri 7. decembra, ali i u godinama nakon nje, uvijek je bio dijeljen preko granica nacionalnih identiteta. Zato je nužno da se danas, kao i svih ranijih godina, sjetimo svih ostalih koji su u tim tragičnim vremenima doživjeli sličnu sudbinu, bez obzira na njihovu nacionalnost - rekao je Nikola Vukobratović iz Srpskog narodnog vijeća na 32. godišnjicu ubojstva 12-godišnje djevojčice Aleksandre i njenih roditelja Marije i Mihajla.

Kao i svake godine, SNV i Antifašistička liga RH organizirali su komemoraciju za obitelj Zec na Adolfovcu, na zagrebačkom Sljemenu, lokalitetu gdje su pripadnici postrojbe Tomislava Merčepa usmrtili majku i kćerku. Mihajlo Zec ubijen je nekoliko sati prije na pragu obiteljske kuće na Trešnjevci.

Nakon višegodišnjih napora i inicijativa da se mjesto strašnog zločina obilježi, Grad Zagreb je pod vodstvom gradonačelnika Tomislava Tomaševića, i u suradnji sa SNV-om, postavio spomen-ploču za tragično nastradalu obitelj.

Tomašević je istaknuo da je kao gradonačelnik treći put "na ovom tužnom mjestu na ovaj tužan datum."

- Tog, 7. prosinca 1991. Aleksandra Zec je imala 12 godina. Bila je djevojčica, Zagrepčanka. Ja sam imao nepunih 10 godina, bili smo gotovo vršnjaci. Kao što svi znamo, ubojice koje su počinile strašan zločin, iako su ga priznali, nikad nisu za to odgovarali. To je sramota. Prije godinu dana sam rekao da ćemo na ovom tužnom mjestu postaviti obilježje. Želim zahvaliti partnerima iz SNV-a i svim drugim inicijativama koje su omogućile da se ovdje postavi spomen-ploča koja označava mračnu uspomenu ovjekovječenu u kolektivnoj memoriji i povijesti Zagreba. Spomen-ploča nas upozorava kakav strašan zločin se ovdje dogodio, kako se više nikad i nikome ne bi ponovio. Neka nas ovo obilježje podsjeća na njega i bude upozorenje mračne epizode iz prošlosti i podsjetnik za budućnost u kojoj Zagreb mora biti, bio je i bit će otvoren grad, grad razlika i različitosti, grad u kojem nitko nije diskriminiran, u kojem svi ljudi koji u njemu žive s ponosom kažu: "Zagreb je naš grad". Pozivam vas i sve druge da takav grad gradimo u budućnosti - poručio je Tomašević.

U ime Antifašističke lige o sjećanju na civilne žrtve rata i značaju tog sjećanja za budućnost, govorili su mladi. Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudskih prava i Nikola Kožul iz Srpskog narodnog vijeća, ujedno i članovi Savjeta mladih Grada Zagreba, kazali su da su pripadnici generacije koja je "odrastala pod teretom ratne prošlosti i koja posljedice toga živi i dalje."

- Na naše je živote nepotrebno utjecala činjenica da je Nikola Srbin, a ja Hrvatica i da smo odrastali u nezrelom društvu u kojem se često predbacivala krivica, a rijetko preuzimala odgovornost. U društvu u kojem su počinitelji prolazili nekažnjeno, a žrtve se svjesno zaboravljalo - kazala je Šimek.

Kožul je poručio da mladi pamte sve žrtve besmislenih ratova 1990-ih, bez obzira na njihovu nacionalnost.

- Pamtimo njihove obitelji koje su ostale bez najmilijih, sve protjerane bez doma i rodnog zavičaja, osiromašene bez radnih mjesta i egzistencije. Pamtimo svu djecu koja su u takvim okolnostima morala odrastati, a naročito onu koja nisu uspjela odrasti. Pamtimo Aleksandru Zec. Ali pamtimo i zločince, njihova sramna nedjela i besramne zaštitnike: one koji su počinitelje oslobodili, a zatim i odlikovali, kao i one koji motive ubojstva danas relativiziraju. Slučaj obitelji Zec oslikava slijepo nasilje, ne samo prema našim najugroženijim sugrađanima, već i prema institucijama pravne države, ideji demokracije i ljudskih prava - rekao je Kožul i dodao da je potrebno stvoriti društvo u koje će se Dušan i Gordana, Aleksandrini brat i sestra, moći normalno vratiti u Hrvatsku.

- Jer Zagreb je i njihov rodni grad, a Hrvatska zemlja za sve nas - poručio je.

Senna Šimek je naglasila da je ponosna što Zagreb više ne bježi od svoje prošlosti, već je hrabro prihvaća i s njome živi.

- Ova spomen-ploča svima nam mora služiti kao podsjetnik što sve ratni vihor čini i koga u svakom trenutku može odnijeti. Posebice u današnjem svijetu u kojem rat ponovno zamjenjuje dijalog. Isto tako, ovo mjesto, iako fizički dokaz ljudske sposobnosti za destrukciju, istovremeno može biti i primjer našeg potencijala da iz prošlosti zaista možemo učiti - kazala je Šimek.

Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, u izjavi za medije rekao je da je mjesto ubojstva Marije i Aleksandre Zec konačno dostojno obilježeno. Svi oni koji su godinama inzistirali na tome, danas izražavaju svoju zahvalnost Gradu Zagrebu koji je podržao podizanje ovog znamenja, poručio je Pupovac. Ocijenio je da je to značajno za grad, za državu te da je obilježavanje značajno kao pokazatelj kako se treba sjećati i kako treba graditi toleranciju i mir među ljudima.

Za vizualno oblikovanje spomen-obilježja i memorijalnog mjesta zaslužni su kolektivi Skroz, Numen i Lana Grahek.

Izvor: Novosti