Marokanka Chaymae: Dobri ljudi bili su razlog zašto sam ostala



Marokanka Chaymae Dani došla je 2016. godine u Hrvatsku na odmor s prijateljicama i zaljubila se. Ne samo u jednog muškarca, već u cijelu zemlju, i nakon završetka studija odlučila se trajno preseliti iz dalekog Rabata, glavnog grada Maroka, u Hrvatsku.

Chaymae Dani hrvatski govori odlično, a učila ga je na Filozofskom fakultetu.

- U Maroku nije postojala niti jedna škola za hrvatski jezik što mi je bilo jako žao. Kad sam došla u Hrvatsku, upisala sam program koji se zove “Croaticum” na Filozofskom fakultetu. Tamo sam studirala godinu dana. Učila sam hrvatski i odlučila sam da mi je bilo dovoljno i da moram krenuti komunicirati s ljudima, pojašnjava.

Putovala je diljem svijeta, a studirajući arhitekturu jednu je godinu provela i u Parizu. 

- Pariz je nekako logična odluka za nas Marokance, posebno jer studiramo na francuskom. Svi moji prijatelji danas žive tamo, čak imam i obitelj tamo, ali ja sam osoba koja ne voli lagane stvari. Dok je izazovno, ja sam za. Ako je prejednostavno, onda mi nije zanimljivo i ne znam dokle bih mogla napredovati, govori mlada Marokanka.

Kaže kako su Hrvati i Marokanci vrlo slični. 

- Kultura nije ista, vjera nije ista, ali i dalje sam našla puno sličnosti u ponašanju. Ljudi su jako otvoreni, vole strance, ljubazni su. Kad sam došla ovdje i vidjela kako se ljudi ponašaju, to je bio glavni razlog zašto sam ostala, odmah sam se osjećala dobrodošlom, za razliku od Pariza gdje sam doživjela rasizam u školi, priznaje.

Ipak, postoji nešto što joj se u Hrvatskoj baš i ne sviđa.

- Klima, posebno kad je zima. Ja sam jako zimogrozna. Osim klime, nažalost i hrana. Jako je masno sve ovdje, a ja sam navikla na hranu s manje maslaca, ulja... Bilo mi je teško kad sam probala hrvatsku hranu. No, ipak sam tu samo pet godina. Možda se u budućnosti zaljubim i u hranu, kaže Chaymae.

Njezina velika strast, uz rad u arhitektonskom uredu u Zagrebu je ples. 

- Ja bih rekla da je ples moja najveća strast. Nažalost, u Maroku se od njega ne može živjeti. Zato sam odlučila postati arhitektica, jer je to karijera koja je najviše bila slična umjetnosti. Puno sam išla na satove plesa, a čak sam ih i vodila. Vodim ih i ovdje u Hrvatskoj, ples je tu jako popularan. Iako mi je u početku bilo teško jer nisam znala nikoga, brzo sam upoznala prave i dobre ljude i dobila sam priliku baviti se onime što volim, zaključuje.

Izvor: HRT