DRAGAN VELIKIĆ - Slepi putnici u „bugarskom vozu“



Dragan Velikić, kolumna za nedeljnik ''NIN'' 

Zbog nerentabilnosti ukida se 412 kilometara pruge u Vojvodini! Za vlast koja je ukinula Glavnu železničku stanicu u Beogradu, a novu nije sagradila, to nije vest. Nažalost, to nije vest ni za milione podanika Srbije, koje odmilja zovemo građani.

Početkom ove godine Infrastruktura železnice Srbije ponudila je na aukcijsku prodaju šine, stari kolosečni pribor i skretnice koje se nalaze na 15 železničkih linija, uglavnom u Banatu i Bačkoj. I tako u zaborav odlaze pruge Sečanj - Jaša Tomić i Zrenjanin - Vršac. Ukida se i Bečej - Vrbas (koja je na budućoj brzoj pruzi Beograd - Budimpešta), zatim, Bečej - Senta, Bečej - Žabalj i Bečej – Čurug. Teško da će brza pruga Beograd – Subotica ikada biti u punom kapacitetu bez mreže lokalnih železničkih saobraćajnica. Nekada je Vojvodina imala najgušću mrežu pruga u onoj velikoj državi. Ali, tada je posedovala ingerencije nad svojom teritorijom. Danas je Vojvodina namesništvo mlađeg brata Velikog brata i njegovih hajduka.

Ali, ono što je neuporedivo pogubnije od skidanja tračnica jeste uništenje pružnih koridora, njihovo brisanje sa tla i mape Vojvodine zauvek. Decenijskom nebrigom i neulaganjem mnogi delovi ovog velikog sistema dovedeni su u stanje „ekonomske neisplativosti“, i sada se zbog sitnog ćara uklanjaju, a sutra mogu zatrebati. Teško je prihvatiti činjenicu da se između gradova kao što su Zrenjanin i Pančevo, gde je železnički saobraćaj obustavljen, a šine date na rasprodaju, mora i sam pružni koridor zauvek uništiti. Slično je na mnogim drugim deonicama. A sve zbog, navodno, nerentabilnosti.

Nema veće nerentabilnosti od pogrešnog čoveka na odgovornom mestu.

Već čitavu deceniju Srbija ima najnerentabilniju vlast koja kao kancer uništava javna preduzeća. Jedan od tih majdana su Železnice Srbije. Setimo se samo kolekcije vrhunskih lopova, svih onih generalnih i ostalih direktora, koji su vršili pronevere. Iz džepova železnice finansirani su koncerti estradnih zvezda, prekomorska putovanja direktora, a vrhunac cinizma su bili fiktivni turistički aranžmani za mašinovođe, konduktere, skretničare i ostali niži personal koji nikada nisu realizovani, ali su naplaćeni.

Prošlog meseca svečano je puštena u rad pruga na relaciji Beograd - Novi Sad. Poleteo je Soko, najmoderniji voz u Srbiji. Istina, takvi vozovi već decenijama saobraćaju na prugama zemalja koje nisu imale tu sreću da ih vode spasitelji i vizionari kao što je to slučaj sa građanima Srbije. U televizijskom prilogu o tom svečanom događaju, kojem je prisustvovao i predsednik Srbije, na nekoliko sekundi se iz poluprofila pojavilo lice Dragoljuba Simonovića, bivšeg generalnog direktora Železnica Srbije, tačnije, u kadru se našao onaj deo glave koji zovemo obraz. U vozu Soko, najviše je bilo baš likova koji metaforički gledano nemaju obraz. A takvi su najrentabilniji za naprednjačku vlast. Što nerentabilniji, to upotrebljiviji za korupcionaške dilove.

Prvi ugovor sa švajcarskom firmom Štadler potpisan je još za vakta generalnog direktora Simonovića, daleke 2013, i to za 21 elektromotorni voz. Deceniju kasnije dolazi do realizacije, istina, samo za tri voza. Besmisleno je ulaziti u trag, odmotavati klupko laži, pronevera i svih onih penala koje plaćamo zbog neizvršenja obaveza i probijanja rokova, svejedno da li je u pitanju posao sa EU ili Rusijom. Javna je tajna da se krediti nezakonito koriste i za nabavke skupih automobila. Ipak, po obaveštenju Evropske banke za obnovu i razvoj i dalje stoji da će Srbija nabaviti od kompanije Štadler najmanje još 18 elektromotornih vozova za regionalni saobraćaj.

Bilo kako bilo, u Srbiji do daljeg redovno saobraćaju jedino „bugarski vozovi“. A za njih nisu potrebne šine, već samo popunjeni glasački listić koji podanici u tajnosti preuzimaju uoči izlaska na biralište, zatim ga ubacuju u glasačku kutiju, a onaj prazan, dobijen na biralištu, predaju organizatoru tzv. „lokomotivi“, koja će ga na isti način razmeniti sa sledećim biračem. Slepim putnicima u „bugarskom vozu“ nije poznato kuda idu, ni da li će negde stići. O tome brine mašinovođa. Važno je samo da ima dovoljno brašna, graška i sardina.